Aktualno OG sada Ogulin

U Ogulinu obilježen Svjetski dan kazališta, ali je sve pokvario jak vjetar

Ukoliko ste današnje prijepodne iskoristili za šetnju gradom vjerujemo da vas je iznenadio prizor na Trgu Petra Stipetića. Poslagane stolice i štafelaji na kojima su bile postavljene slike stolica, dio su performansa kojim su djelatnici Pučkog otvorenog učilišta Ogulin nastojali obilježiti Svjetski dan kazališta. Nažalost, sve je prekinuo jak vjetar, pa  nije sve održano kako je bilo planirano.

Slike su izradili vrijedni polaznici Art tečaja POU Ogulin, pod vodstvom prof. likovne kulture Alenke Goldner Sučić. Ključnu ulogu u cijeloj ovoj priči i ima zapravo drama Eugena Ionesca “Stolice”. Eugen Ionesco, bio je francuski dramatičar rumunjskog podrijetla, jedan je od začetnika antiteatra. Ova drama, kao i ostale drame antiteatra, ne mogu se svrstati ni u komediju ni u tragediju, već u potpunosti prelaze u apsurd prožet crnim humorom. Ionesco je svoje mjesto unutar antiteatra, odnosno njegovog podtipa, teatra apsurda, osigurao već dramom “Ćelava pjevačica”, koja prati život i svakodnevne situacije parova likova na potpuno bizaran i besmislen način. Sličnu “radnju” ima i drama “Stolice”. Ona prati Staru (94 godine) i Starog (95 godina), koji nemaju druga imena.

Žive na pustom otoku u kuli, a razgovor među njima monoton je i besmislen. Ipak, između redova uspijemo shvatiti da su imali težak život i da su sada u starosti osuđeni na besmisleno postojanje jedan uz drugoga, bez mogućnosti istinske komunikacije i razumijevanja. Poraženi, čekaju smrt žaleći za svime. Međutim u jednom trenutku dolazi do promjene u njihovim jednoličnim životima.

Stari odluči da je vrijeme da na otok pozove sve bitne ljude i priopći im informacije koje mogu promijeniti čovječanstvo. Polako počinju s pripremama za dolazak gostiju te postavljaju stolice. Gosti dolaze, ali vide ih jedino Stari i Stara. Publika vidi samo gomilu praznih stolica i tužne starčiće koji svoje halucinacije upućuju gdje trebaju sjesti i vode dijaloge s njima. Stari i Stara nastave donositi stolice i pozdravljati nevidljive (nepostojeće) goste.

Zanimljiva je to poveznica s današnjim “COVID vremenima” u kojima živimo, jer su u brojnim kazalištima upravo stolice ostale prazne.