Protekla dva mjeseca u eteru Radio Ogulina mogao se čuti novi glas. Mnogi su se pitali tko je taj “novi dečko” i velik broj slušatelja rado je slušao njegov izbor glazbe. Taj novi “dečko s radija” je Krešo Puklavec iz Koprivnice, koji je kratko boravio u Ogulinu i sada se vraća u rodni grad, u nadi da će naći stalni, novinarski posao.
Osim što voli radio i novinarstvo, Krešo voli i istraživati, pa je prije odlaska iz Ogulinu istražio Đulin ponor. Evo što je za OGportal napisao:
“Za vrijeme svog boravka u Ogulinu želja mi je bila istražiti Đulin ponor. Ono što sam znao od prije je da se radi o ulazu u najveći, k tome još i neistraženi, spiljski sustav u Hrvatskoj. Mislim da ni jedan grad u Hrvatskoj nema takvo prirodno obilježje: rijeku koja teče usred grada i da usred njega i ponire. Kako se bavim fotografijom, svoju sam malu ekspediciju odlučio zabilježiti i fotićem.
Ono što se može vidjeti na obilježenim vidikovcima kod Frankopanskog kaštela i u Đulinom vrtu na prvi pogled zavarava, a u to sam se uvjerio jednom kada sam se spustio dolje do klanca, puteljkom na samom kraju Đulinog vrta.
Rijeke doduše, nije bilo, tek par lokvi, dok je ostatak uglavnom presušio. To je s jedne strane šteta, ali s druge olakšava kretanje dnom klanca, sve do ulaska u spilju. I put je, iako kratak, gotovo planinarski. Stijene koje odozgo izgledaju kao kamenje i nisu baš tako male i treba napora da ih se prođe. Srećom, dobro sam se opremio, obuo čizme i dugu radnu odjeću. Iako je bilo ljeto, vrućina mi nije smetala, dolje je hlad, a najviše sam se bojao eventualnih susreta sa zmijama. Kojih, srećom, nije bilo, no opreza nikad dosta.
Približavanje ulazu u spilju impozantan je prizor, fali ljudski lik ispred da se otprilike ilustrira koja je to veličina. Srećom, iznad, na jednom od vidikovca našli su se neki ljudi koji su ukazivali na mene i mahali mi, a ja sam ih fotografirao tako da se može otprilike usporediti njihov omjer kao i u odnosu na stijene na čijem rubu ustvari stoje.
Pred ulaskom u spilju vlada sablasna tišina, a njome struji hladan i osvježajući zrak. Nisam htio ulaziti dublje. Prije svega jer se dublje ionako ništa ne vidi, a i nije zgodno ulaziti tamo bez speleološke opreme i odgovarajuće baterije. A nije zgodno ni alarmirati HGSS zbog jednog foto entuzijasta koji je na dva sata htio samo malo istražiti kako izgleda ulazak u Đulin ponor.
Svoje sam kratko putovanje zabilježio fotografijama koje možete ekskluzivno pogledati na OGportalu”. (foto: Krešo Puklavec)
