Mrežasta stjenica platane i Hrastova mrežasta stjenica su bubice koje se mogu vidjeti posvuda, a lijepe se doslovno na sve. Gotovo ih je nemoguće razlikovati ljudskim okom.
Riječ je o mrežastoj stjenici platane (Corythuca ciliata) i hrastovoj mrežastoj stjenici (Corythuca arcuata), koje nisu novost, kaže dr. sc. Milan Pernek, znanstveni savjetnik u Hrvatskom šumarskom institutu, koji se bavi šumarskom entomologijom.
- Stjenice platane prisutne su na području Zagreba, već 30-ak godina i u međuvremenu su se javljale, nekad u većem, nekad u manjem broju. Hrastove stjenice pojavile su se 2013. godine, na istoku zemlje, no jako se brzo šire i u Zagrebu su se pojavile još prije dvije godine, a raširile su se i po dobrom broju naših županija, kaže. Ljudi koji borave u prirodi, u blizini drveća na kojem obitavaju, mogu ih prenijeti u kosi ili na odjeći, a kad dođu u dodir s kožom mogu biti dosadne.
- Čini se kao da grickaju, a one zapravo sisajući kožu isprobavaju jesu li na listu platane ili hrasta – pojašnjava dr. Pernek. Bubice koje se uvjere da nisu na listu prestat će grickati, no kako ih obično ima puno, dojam da nas nešto stalno gricka može sporo prolaziti. No, u oba slučaja nema opasnosti za ljude, odnosno ne prenose nikakve bolesti i njihovo grickanje za čovjeka ne može biti štetno.
- Sve ovisi o tome koliko je netko osjetljiv, rekao bih. Na primjer, ja sam često u šumi, pa ni ne osjećam njihov ugriz i ne čini mi se da su toliko napasne, no možda je to i zato što sam stekao imunitet, dodaje sugovornik. Bubica se, dodaje, lako možemo riješiti pranjem kose i odjeće u kojoj smo boravili u prirodi, ili tako da odjeću dobro istresemo, i ne preporučuju se nikakvi sprejevi ili kemikalije.
- Doista nema potrebe za tim, jer nije riječ o opasnim nametnicima, kaže dr, Pernek. Inače, platanu koja je pogođena stjenicama možemo prepoznati po žućkastom lišću, pa će se drvo baš isticati žućkastom bojom u okolišu. Uzrok je vjerojatno u tome što sisanjem isušuju lišće i tako štete platani, no čini se da drvo to dobro podnosi jer većina platana nije propala.
- Slično je i sa hrastovim stjenicama, pa tako već u srpnju možete vidjeti hrastove sa smećkastim listovima koji se suše. Još nemamo odgovora na pitanje u kojoj mjeri to šteti drveću, no štetu zasad bilježimo samo mi šumari, zaključuje dr. Pernek.
Inače, platanina i hrastova stjenica uvezene su iz Sjeverne Afrike u Europu i od tada se šire. Platanina stjenica prvi put je registrirana u Italiji, u okolici Padove, tijekom 70-ih godina prošlog stoljeća, a hrastova se pojavila negdje oko 2000. godine, dok su se hrastove stjenice koje su prije dvije godine stigle do Zagreba već proširile dalje. Tako su nedavno zabilježene i u Sloveniji i u Austriji, kaže sugovornik.
- Ove stjenice su biljojedi, hrane se biljnim sokovima. Ne znamo zašto napadaju ljude. Za sada nema informacija o tome prenose li kakve parazite ili bolesti. Prvi medicinski podaci vezani uz stjenice pojavljuju se u Italiji, gdje je zabilježeno više slučajeva osipa od njihovih uboda. Kod nas za sada nema medicinske dokumentacije o napadima hrastove i platanine stjenice, objašnjava Hrašovec.
Veliki problem za šume
Mrežasta stjenica platane (Corythuca ciliata) američka je vrsta koja je otkrivena u Padovi 1964. godine, a u Zagrebu je pronađena 1970. godine te se masovno proširila u širem području Zagreba.
U Zagreb je unesena preko vozila te je sada proširena u svim južnim i srednjoeuropskim zemljama Europe piše na stranicama Ministarstva poljoprivrede.
To je mali insekt duljine 3,2-4 milimetra, mliječno-bjelkaste boje koji se hrani na donjoj strani lišća, sisajući biljni sok.
Glavni domaćin je američka platana (lat. Platanus occidentalis) po kojoj je i dobila ime, ali se ponekad nalazi i na drugim vrstama kao što su: grmovi jaseni, lovorolisni hrast i na gorskom javoru.
Ne može aktivno letjeti na veće udaljenosti nego leprša u zraku. U tako lebdećem obliku ometaju prolaznike. Platanina stjenica spada pod molestante. To su insekti koji smetaju ljudima kako i muhe, komarci..
Mrežasta stjenica platane ima organe za bodenje i sisanje, a od njenih uboda ponekad može ostati crvenilo no ne hrani se krvlju već biljnim sokovima.
Siše biljne sokove isključivo na lišću platana. Na naličju lista probija epidermu i sisa klorofil, zbog čega je list točkasto bijeli. Već u kolovozu mnoge se platane zbog toga više ne zelene nego su blijede boje te im je narušena funkcija ukrasnog gradskog zelenila.
Treba istaknuti da platanina stjenica ima brojne prirodne neprijatelje od buba mara, pauka, neke stjenice te mnogi drugi no očigledno da u gradu još nisu u stanju radikalnije smanjiti brojnost štetnika.
U posljednjih 20 godina zagrebačke platane već krajem srpnja i u kolovozu gube svoju funkciju ukrasnog zelenila. Do kraja kolovoza, češće u rujnu, stjenice se počinju zavlačiti pod koru ili tražiti druga skrovita mjesta kako bi se sakrile od zime.
Slična toj stjenici jest Hrastova mrežasta stjenica (Corythucha arcuata) koju je gotovo nemoguće razlikovati golim okom od mrežaste stjenice platane.
U Hrvatskoj je registrirana 2013. godine, a smatra se da je donesena kamionskim transportom iz Turske nekoliko godina prije. Brzo se proširila te postala štetnik uroda, prirasta i zdravstvenog stanja spačvanskih šuma.
Zbog obilja hrane i manjka prirodnih neprijatelja te odgovarajuće klime, štetnik se širi velikom brzinom. U Hrvatskoj Hrastova mrežasta stjenica proširila se na 14 županija. Jedan od problema je što napada ljude.
Obrane od ovih napasnika – nema
Ovaj kukac ne voli direktnu izloženost suncu te se uvijek nalazi u sjeni. Utvrđene su tri generacije u Hrvatskoj, a smatra se da ima i četiri. Problem je još veći zbog toga što štetnik pokazuje otpornost na klimatske prilike.
Zbog načina kojim se širi, pravi sve veće štete, a njegova prisutnost će i dalje rasti te će osvajati nova područja.
Pokusi suzbijanja dopuštenim preparatima koji su započeti u 2016. godini nastavljeni su bili u 2017. godini.
Oba štetnika su pokazala veliku otpornost na gotovo sve preparate, a visoke platane onemogućavaju primjenu na vršne dijelove te postoji mogućnost od zanošenja insekticida koje može ugroziti ljude, kućne ljubimce, golubove i druge životinje.
Dakle, treba primijeniti najmanje opasne insekticide, a jedina mogućnost za trajno suzbijanje brojnosti ovih stjenica jest njezino biološko suzbijanje. Tako tijekom zime više od 50 posto stjenica koje se skrivaju ispod kore drveta pojedu pauci. (24sata.hr)