O starom bosiljevskom gradu pisao sam u prošlom članku. Kako je tekst o njemu bio opširan, nisam se dotakao samog naselja Bosiljeva, pa o njemu malo informacija u ovom tekstu.
Bosiljevski kraj smjestio se između rijeka Kupe i Dobre. Njegova dobra povezanost s Rijekom i Zagrebom, od kojih je podjednako udaljen (oko 70 km), omogućila je izgradnju industrijsko-poslovne zone, potaknula razvoj obrtništva, sitnog i srednjeg poduzetništva, a perspektivu razvoja imaju i poljoprivreda i turizam. Područje Bosiljeva zbog svojih je prirodnih i kulturno-povijesnih značajki pogodno za razvoj ekoturizma, seoskog turizma, cikloturizma kao i pustolovnog te kulturnog turizma, dok je bogato stanište divljači preduvjet za razvoj lovnog turizma.
Kulturno-povijesni spomenici ovoga kraja su: Stari grad Bosiljevo s parkom, ostatci dvorca Stelnika, mnogobrojne crkve i kapele kao i prirodne ljepote: živopisna brda, kristalno čiste rijeke Kupa i Dobra, bistri izvori i razigrani potoci, prostrane šume bogate gljivama i kestenom te neistražene špilje.
Prvi pisani dokumenti u kojima se spominje Bosiljevo datiraju iz 1334. godine kada Ivan arhiđakon Gorički navodi u statutu Zagrebačke nadbiskupije župu „sancti Mauri de Bozilo“. Ovaj je prostor svojom prisutnošću oplemenila hrvatska velikaška obitelj knezova Krčkih (Frankopana od 15. stoljeća) uz koju se veže stari grad, crkva svetog Mavra i dominikanski samostan.
Karlovački kroničar i povjesničar Radoslav Lopašić zapisao je 1895.: “Mjesta Bosiljeva nema, ali se tako zove Stari grad i sva župa bosiljevačka…“ Tek krajem 19. stoljeća cijeli kraj koji je okupljao sela Popovci, Fučkovci, Bitorajci, Skoblić Brdo, Varoš Bosiljevsku, Resnik Bosiljevski, Orišje i Novo Selo Bosiljevsko dobiva jedinstveno ime Bosiljevo. Nažalost, kroz 19. i 20. stoljeće, a posebice nakon tragičnog Drugog svjetskog rata Bosiljevo je pogodila pošast bijele kuge – iseljavanje, pa tako danas postoje brojne zajednice bosiljevskih Hrvata diljem europskih i prekooceanskih zemalja, poput Njemačke, Kanade, Sjedinjenih Američkih Država i Australije.
Općina Bosiljevo ima čak 43 naselja u kojima je 2011. živjelo tek oko 1300, a prema zadnjem popisu iz 2021. samo 1065 stanovnika, od čega u samom Bosiljevu tek 44 (od Bosiljeva je veće pet općinskih naselja, a najveće- Pribanjci ima 104 stanovnika).
Župa svetog Mavra opata u Bosiljevu površinom je najveća župa Zagrebačke županije. Iako je zaštitnik župe sveti Mavro (blagdan se slavi 15. siječnja) glavno proštenje je blagdan svetog Vida (15. lipnja), a veliko proštenje se održava prve nedjelje iza tog datuma. Početak slavlja ovog sveca vjerojatno potječe iz vrlo ranog razdoblja na što su očito utjecali Frankopani, jer je u gotovo svim njihovim posjedima taj svetac posebno slavljen (Rijeka, Ozalj, Bosiljevo). Jedan od razloga može biti i činjenica da je 1405. Katarina, kneginja Metlička i Optujska, udova kneza Stjepana Krčkog i Modruškog, dala pavlinskom samostanu na Gvozdu kod Modruša selo Radovac, (danas Fratrovci). Tu se osniva samostan te se gradi kapela koja se nalazi i u popisu kapela župe sv. Mavra u Bosiljevu iz 1650. Kako je kapela bila posvećena svetom Vidu, tu se nalazio kip ovog sveca koji je po odlasku pavlina iz Fratrovaca, najvjerojatnije 1786., kada je taj red bio ukinut, najprije prenesen u župnu crkvu u Bosiljevu i potom sačuvan zahvaljujući bosiljevačkom župniku vlč. Miji Bestiću koji je 1941. kip pohranio u Dijecezanski muzej u Zagrebu.
Najznačajniji vjerski objekt na području općine je župna crkva svetog Mavra opata u Bosiljevu. Ne zna se kada je točno sagrađena prva crkva, ali je vjerojatno postojala već spomenute 1334. Ta je crkva porušena za vrijeme velike provale turskih pljačkaša 1582. te Frankopani Tržački drugu crkvu grade 1635. Godine 1896. započela je gradnja današnje crkve koja je posvećena 1913.
Krajem dominira kapela Uznesenja Blažene Djevice Marije na brdu Gradišće.
Tekst i fotografije: Josip Šibarić, prof. (korišten dio podataka sa bosiljevo.hr)