Gorski kotar u vrijeme ovih nesnosnih vrućina izgleda prilično primamljivo zbog veće nadmorske visine i zelenila koje ipak ublažava ljetne temperature. Begovo Razdolje o kojem ću danas pisati idealno je što se toga tiče, jer je to najviše naselje u Hrvatskoj i jedino iznad tisuću metara nadmorske visine (zapravo 1078 metara). Tražeći podatke o broju stanovnika ovoga naselja prema posljednjem popisu stanovništva rastužio sam se onim što sam našao. Naime, čak 46 naselja više nema niti jednog stanovnika, 14 ih ima samo po jednog stanovnika, a 55 ih ima između dva i devet stanovnika. Begovo Razdolje ih ima čak 36, više nego stotinjak naselja iz prethodne rečenice skupa.
Begovo Razdolje smješteno je na zapadnim obroncima Bjelolasice, nedaleko Mrkoplja, kojem administrativno i pripada. Posebnost mjesta svakako je njegov govor, tj. narječja koja se još danas tamo koriste. Jedan dio sela govori štokavsku ikavicu, dok drugi dio koristi kajkavsko narječje. Razlog tome je vjerojatno podrijetlo obitelji. Dio tamošnjih obitelji svoje podrijetlo vuče iz Istre, kao što su obitelji Vodopić i Gržanić, pa bi bilo za očekivati da su čakavci (a nisu), dok su drugi dio sela naselile obitelji iz kupske doline, a to su obitelji: Grgurić, Mihelčić, Karlović, Klobučar i još neke, pa je logično da govore kajkavskim narječjem. Na žalost, kao većina seoskih naselja u Hrvatskoj, i ovo naselje odumire (2011. tek 48 stanovnika).
Naselje ima dobre uvjete za razvoj planinskog i zimskog turizma (skijalište s vučnicom), te nudi idealne mogućnosti seoskog turizma i aktivnog odmora: vožnja biciklom, planinarenje i alpinizam, pješačenje, lov, skijanje i skijaško trčanje, logorovanje i orijentacijsko trčanje te gljivarenje. U mjestu je moguć turistički smještaj i prehrana u nekoliko objekata: hotelu (najvećem u Gorskom kotaru), pansionu, te privatnom smještaju… Nedaleko hotela nalazi se jedinstvena brončana spomen skulptura posvećena goranskim skijašima partizanima stradalim tijekom Drugog svjetskog rata, a izradio ju je 1980. Tomislav Ostoja.
Relativno blizu nalazi se i Matić poljana u čijem se središnjem dijelu nalazi originalni spomenik partizanima iz Drugog svjetskog rata – u pravilnom nizu postavljeno je 26 vapnenačkih monolita koji simboliziraju kolonu partizana koji su se ovdje smrznuli prilikom marša 24. veljače 1944.
U središtu mjesta nalazi se kapela Gospe Lurdske, koja vjerojatno potječe iz 19. stoljeća, ali o njoj nisam našao podataka.
Tekst i fotografije: Josip Šibarić, prof