Na današnji dan, 10. prosinca 1999. godine, prije 23 godine, preminuo je prvi predsjednik hrvatske države Franjo Tuđman. Tuđman je u Trgovišću i Zagrebu završio osnovno i srednješkolsko obrazovanje. Kao srednjoškolac 1940. pritvoren je zbog sudjelovanja u radu lijevih političkih organizacija, a 1941. prekinuo je školovanje i aktivno se uključio u Antifašistički pokret.
Nakon Drugog svjetskog rata radio u Glavnoj personalnoj upravi Ministarstva obrane. Godine 1957. završio je Višu vojnu akademiju, u Generalštabu JNA, kao načelnik Studijskog odjela Prve uprave, a od 1959. bio je i pomoćnik glavnog urednika Vojne enciklopedije.
Potkraj 1960. bio je promaknut u čin general majora. 1961. napustio je aktivnu vojnu službu i prešao u Zagreb, gdje je postao direktor novoosnovanog Instituta za historiju radničkoga pokreta Hrvatske. Početkom 1964. bio je optužen za ”buržoasko-nacionalističko skretanje u pristupu nacionalnomu pitanju”, a u travnju 1967. prisiljen na povlačenje s mjesta direktora Instituta, isključen iz Saveza komunosta pa uklonjen sa Sveučilišta i umirovljen. Zbog aktivnog sudjelovanja u Hrvatskom proljeću uhićen je u siječnju 1972. Političkim procesom osuđen je na dvije godine strogog zatvora.
U veljači 1981. ponovno je osuđen na tri godine zatvora i pet godina zabrane javnog djelovanje, a sve zbog intervjua koje je dao međunarodnim medijima u kojima je govorio o neravnopravnosti hrvatskog naroda u SFRJ. Kaznu je služio u kaznionici u Lepoglavi.
U lipnju 1989. godine osnovao je HDZ s kojim je na prvim višestranačkim izborima u travnju i svibnju 1990. pobijedio.
Nakon ustavnih promjena u srpnju postao je predsjednik republike, a nakon donošenja novoga, demokratskog ustava, u prosincu preuzeo ustavne predsjedničke ovlasti.
Za predsjednika je potom biran na izravnim izborima u kolovozu 1992. te ponovno u lipnju 1997., oba puta u prvom krugu. Tuđman je od svibnja 1990. do smrti 1999. bio ključni akter hrvatske unutarnje i vanjske politike. Tijekom 90 ih uspio je izboriti se za međunarodno priznanje Hrvatske i ulazak Hrvatske u UN 1992. godine, ugušiti srpsku pobunu u Hrvatskoj 1995., a onda provesti i mirnu reintegracije hrvatskog Podunavlja od 1996. do 1998., kojom je ostvarena teritorijalna cjelovitost države.
Preminuo je 10. prosinca 1999. godine u Zagrebu nakon teške bolesti. (N1)