Je li vam se ikada dogodilo da ste pokušavali zaspati, no u glavi ste razmišljali o nekom neugodnom, tragičnom ili stresnom događaju koji ste doživjeli taj dan ili općenito u životu?
Najčešće misli koje nam u takvoj situaciji prolaze kroz glavu su npr. zašto se to dogodilo? Što sam sve mogao napraviti drugačije? Zašto baš meni? Što će drugi misliti o meni? Što će se dalje dogoditi itd.
Čini vam se da pitanjima nema kraja i imate osjećaj da vam mozak radi „100 na sat“ te vam je u takvoj situaciji nemoguće zaspati. Također, što se više trudim ne razmišljati o takvim pitanjima, dogodi se kontraefekt i još više razmišljamo o njima te imamo osjećaj da smo se našli u negativnom začaranom krugu. Ako vam se ikada dogodio ovakav način razmišljanja, najvjerojatnije se radilo o ruminaciji.
Kada govorimo o definiciji ruminacije, nju možemo najjednostavnije definirati kao opsesivno negativno razmišljanje o ideji, teškim događajima, određenoj situaciji ili izboru te takav način razmišljanja ometa naše normalno mentalno funkcioniranje.
Ako stanje ruminacije potraje neko duže vrijeme, ono može doprinijeti razvoju anksioznosti i depresije. Važno je za istaknuti da, ako se ponekad nađete u situaciji da ruminirate, to ne znači da se radi o ozbiljnom problemu. Ništa nije neobično ili nenormalno da pokušamo razumjeti zašto se nešto dogodilo, ili zašto se osjećamo npr. tužno ili povrijeđeno.
No, ako se ruminacija često javlja, te traje neko duže vrijeme i ujedno nas ometa u našem svakodnevnom funkcioniranju, povećavaju se šanse za javljanjem simptoma anksioznosti i/ili nekih drugih psihičkih smetnji. Ruminacija troši puno naše mentalne energije što će se neminovno odraziti i na našu razinu energije, koncentraciju, pamćenje i motiviranost tj. svakodnevno funkcioniranje. Ruminiranje je također povezano s još jednim neproduktivnim načinom razmišljanja koje se u današnje vrijeme sve više javlja, a to je overthinkanje. Overthinking je pretjerano razmišljanje i ulaganje previše vremena u analiziranje nečega, neke situacije, događaja ili odluke na način koji je više štetan nego koristan.
Isto kao i kod ruminacije tako i kod overthinkanja osoba previše brine, usmjerava se na negativno što ne dovodi do rješenja ili odgovara već se samo povećava doživljaj negativnih misli, a samim time i emocija što na kraju negativno utječe i na naše ponašanje.
Overthinkanje i ruminiranje nisu psihički poremećaji već se ruminacija kao simptom pojavljuje u raznim psihičkim poremećajima kao što su npr. fobije, PTSP, socijalna anksioznost, depresija, opsesivno kompulzivni poremećaj, generalizirani anksiozni poremećaj, itd.
Kada govorimo o uzrocima ruminiranja te koje osobe su sklonije ruminiranju, provedena istraživanja utvrdila su da brojni faktori mogu doprinijeti hoće li neka osoba više ruminirati od drugih. Najčešće se radi o osobama koje imaju sniženo samopoštovanje, perfekcionisti, doživjeli su traumatično iskustvo, skloni su pretjeranom razmišljanju i analiziranju, nemaju osjećaj kontrole nad određenim situacijama.
Što dovodi do toga hoće li neka osoba ruminirati ili koji su to okidači? Neke osobe mogu ruminirati radi uobičajenih i svakodnevnih stresora. Za druge osobe to može biti osoba, mjesto ili stvar koja može podsjećati na stresna ili traumatična iskustva. Iz tog razloga važno je naučiti svoje vlastite okidače kako bismo mogli naučili kako se s njima što učinkovitije nositi.
U sljedećem članku detaljnije ćemo pisati o načinima pomoću kojih možemo zastaviti ruminiranje, te kako se uspješnije nositi s njime.
Piše dipl. psiholog Ivan Sušanj (foto.pixabay)
