Prije nekoliko mjeseci otok Unije našao se u središtu medijske pozornosti zbog inicijative dijela mještana da se, nezadovoljni uvjetima života, odcijepe od Primorsko-goranske i pripoje Istarskoj županiji. Nakon razgovora s Gradom i Županijom od toga su odustali. Novinari HTV-a posjetili su Unije i provjerili je li barem dio problema riješen.
Unije, 15 sati i 30 minuta. Otočani se okupljaju na rivi. Stiže jedna od dvije dnevne veze s prvim većim otokom, Lošinjem.
- Trenutno su stigli samo nosači, inače dolazi cement i sva vrsta materijala, ovo je jedini način na koji dobavljamo materijal. Previše je otežano, da postoji neki drugi način npr. trajekt, olakšalo bi se dosta, rekao je Alen Puskić, građevinski radnik.
- Dolaze paketi, nekada bude i 30-40 paketa. Hranu, odjeću, garderobu, svašta nešto, dolazile su i veš mašine, agregati, kada nismo imali struje, objasnila je poštarica Dražana Lazić.
Unatoč napretku, život na otoku daleko od idile
Danas struja više nije problem. U sklopu projekta samoodrživi otok postavljen je i desalinizator vode te se potiče uzgoj domaćih životinja. Izgrađena je nova riva, a uskoro dolazi i novi brod s boljim manevarskim sposobnostima koji će moći pristati i za lošijeg vremena. No život na otoku još je daleko od idile s turističkih razglednica.
- Za mene je prednost jer je mirno, nema auta, a nedostataka ima puno jer smo udaljeni od kopna. Nabavka svega, plina, hrane, mesa, za sve morate otići ili prema Rijeci ili Malom Lošinju. Zdravstvo je veliki problem, upozorila je mještanka Sonja Kraljević.
Nerazvijena zdravstvena infrastruktura
Posebno kad je riječ o hitnim situacijama i prijevozu životno ugroženih pacijenata. Uzletište već godinama nije funkcionalno. Unijani još čekaju da se ispuni obećanje u vezi sa zračnim pristaništem.
- Kada puše jugo 15 čvorova, avion leti, brod ne vozi. Treba riješiti uzletište, treba nam trajektna linija, da se otvore radna mjesta da bi mladi ljudi mogli doći živjeti, rekao je Robert Nikolić, predsjednik VMO Unije.
Jer na otoku je trenutačno četrdesetak stalnih stanovnika, većinom starije dobi. Škola je već nekoliko godina zatvorena jer na Unijama djece nema.
- Onda se čovjek pita, a što će infrastruktura koju su napravili, tu struju, tu vodu su donijeli, za koga, za što, zapitao se mještanin Ivani Jani Deroja.
I sve dok se to ne promijeni, Unije ostaju oaza mira, otok kristalnog mora, plodnog tla i zanimljive prošlosti, ali neizvjesne budućnosti. (Jelena Tomac/B.B.B./Dnevnik/HRT/IMS)
