Shizofrenija je ozbiljna mentalna bolest (poremećaj funkcije mozga) koja utječe na to kako osoba misli, osjeća i ponaša se.
Shizofrenija uzrokuje psihozu koja utječe na sva područja života osobe koja pati od nje, uključujući osobno, obiteljsko, društveno, akademsko i profesionalno funkcioniranje. Osobe sa shizofrenijom mogu se činiti kao da su izgubile dodir sa stvarnošću, što može biti uznemirujuće ne samo za njih već i za njihovu obitelj i prijatelje.
Shizofrenija pripada široj kategoriji shizofrenog spektra (paranoidni tip, dezorganizirani tip, katatoni tip, rezidualni tip, nediferencirani tip i postshizofrena depresija). Kada govorimo o uzrocima shizofrenije, provedena istraživanja utvrdila su da genetska predispozicija može utjecati na uzrokovanje i aktiviranje shizofrenije. No, točan uzrok shizofrenije nije do dan danas poznat.
Većina stručnjaka vjeruje da je stanje uzrokovano kombinacijom genetskih i okolnih čimbenika. Na temelju provedenih istraživanja utvrđeno je da se poremećaj povezuje s poremećenom ravnotežom kemijskih tvari u mozgu (neurotransmiteri). Shizofrenija se u većini slučajeva javlja u dobi od 15. do 25. godina, te je podjednako zastupljena i kod muškaraca i žena.
Shizofrenija kod djece je rijetka, ali moguća. Kada shizofrenija počne u djetinjstvu, obično ju je puno teže liječiti nego kod odraslih osoba. Shizofreniju karakteriziraju značajna oštećenja u načinu na koji oboljela osoba percipira stvarnost što dovodi i do promjena u ponašanju kod osobe koje se odnose na: deluzije (osoba ima ustaljena uvjerenja da je nešto istina, unatoč dokazima koji govore suprotno), trajne halucinacije ( osoba može čuti, namirisati, vidjeti, dodirnuti ili osjetiti stvari koje nisu tu), neorganizirano razmišljanje ( koje se često promatra kao zbrkan ili nevažan govor), neorganizirano ponašanje ( npr. osoba čini stvari koje se čine bizarne ili besmislene, ili osoba ima nepredvidljive ili neprikladne emocionalne reakcije koje ometaju njezinu sposobnost da organizira svoje ponašanje), osjećaj nepovezanosti sa svojim osjećajima ili emocijama, želja za izbjegavanjem ostvarivanja socijalnih kontakata (uključujući rodbinu i prijatelje), ekstremna uznemirenost ili usporavanje pokreta, održavanje neuobičajenih položaja.
Osobe sa shizofrenijom također često imaju poteškoće s kognitivnim sposobnostima, kao što su pamćenje, pažnja, koncentracija, te sposobnosti rješavanja problema.
Postoji li lijek za shizofreniju?
Shizofrenija, iako je kod većine oboljelih dugotrajna bolest, se može liječiti. Najčešće se liječi s antipsihotičnim lijekovima koje propisuje psihijatar. Da bi liječenje bilo što uspješnije važno je da osoba koja boluje od shizofrenije, a i isto tako i najbliže osobe (suprug/supruga, roditelji) budu upoznati s prirodom bolesti te se posebno treba naglasiti važnost redovitog uzimanja propisane farmakoterapije. Uz redovito uzimanje propisane farmakoterapije, redovite kontrole kod psihijatra te potpore obitelji mnoge osobe koje su oboljele od shizofrenije mogu voditi produktivan život.
Nažalost, u našem društvu i dalje je prisutno stigmatiziranje oboljelih osoba. Kad govorimo o osobama oboljelim od shizofrenije i dalje su prisutne predrasude da se ona ne može liječiti te da su oboljele osobe opasne, te je baš iz tog razloga potrebno i dalje kontinuirano psihoeduciranje i senzibiliziranje cjelokupne populacije o prirodi psihičkih bolesti i poremećaja da bi se oboljelima moglo što kvalitetnije pomoći.
Piše dipl. psiholog Ivan Sušanj (foto:pixabay)
