Blagdan je Svete Lucije.
Jedan od običaja koji vežemo uz nju jest sijanje pšenice. Legenda koja kod nas povezuje pšenicu sa Svetom Lucijom kaže kako će proklijale vlati pšenice, zasađene na Svetu Luciju, zasjati uz svjetlost svijeća u svom zelenilu točno 12 dana nakon – na sam Božić. Zato je prema narodnom vjerovanju važni kako će pšenica biti zasađena, odnosno kako će izrasti jer će gustoća iznikle pšenice, boja i sočnost njezinih vlati pretkazati bolju ili lošiju žetvu nadolazeće godine.
Kako uzgojiti pšenicu?
Dno posudice koju ste odabrali bogato obložite vatom, a nju dobro navlažite vodom. Na vatu rasporedite sjemenke pšenice, a posudicu potom stavite na toplo i, preko dana sunčano mjesto. Preko noći je najbolje da je u blizini toplog radijatora ili peći, kako bi brže proklijala. Redovno je zalijevajte, ali ne previše, kako sjemenke ne bi zahvatila plijesan.
Uz svetu se Luciju vežu i brojna pučka vjerovanja
Toga dana odabirale su se patke, guske, pure i kokoši za božićnu pečenku. Odabrana perad bolje se hranila sve do Badnjaka kada se obrađivala.
Dani od svete Lucije do Božića bili su pogodni za raznovrsna gatanja i proricanja sudbine. Tako se smatralo kakav vam je bio dan svete Lucije da će vam takav biti siječanj. Svaki dan do Božića predstavljao je jedan mjesec i na taj se način znalo kakva će vam biti cijela godina.
Djevojke su u nekim selima, a što se veže i za 30. studeni, dan svetog Andrije, gatanjem saznavale svog budućeg ženika. Postupak oko predviđanja sudbine u potpunosti je jednostavan. Nakon cjelodnevnog posta prije odlaska na spavanje pod jastuk bi stavile ogledalo, muške gaće i maramicu vjerujući da će sanjati budućeg muža.
Postoje još neki načini predviđanja sudbine na dan svete Lucije. Jedan od njih bilo je ispisivanje dvanaest muških ili ženskih imena na dvanaest papirića od koji se po jedan svakog dana bacao u vatru. Onaj papirić koji ostane posljednji i ime koje je na njemu napisano, ime je koje će nositi budući muž ili žena.
Uz sv. Luciju javljaju se često vjerovanja vezana uz oči i svjetlo – tako je na Luciju bilo zabranjeno presti, tkati i šivati.
U Slavoniji bi djevojka na tanjuriću unosila žeravicu u kuću, te predviđala o vrijednosti svog ručnog rada u nadolazećoj godini – ako žeravica nije pala s tanjurića, bio je to dobar znak.
U nekim dijelovima Dalmacije djeca se na blagdan sv. Lucije darivaju slatkišima umjesto na Sv. Nikolu!
Sveta Lucija – svetica je ranoga kršćanskog vremena ali je i danas veoma štovana, a uz njezin blagdan se organiziraju različita veselja i igre za djecu i mladež. Živjela je na prijelazu iz 3. u 4 .stoljeće u Sirakuzi na Siciliji. Kad joj je majka oboljela, pođe zajedno u Kataniju na grob Svete Agate. Pokazala se Svetica u snu Luciji rekavši da će majka ozdraviti ali da će ona podnijeti mučeništvo poradi kršćanske vjere. To je odlučno prihvatila te je svoje imanje razdijelila siromasima i posvetila se duhovnom životu Raskinula je zaruke, a zaručnik je prijavi kao kršćanku. Po nalogu prokonzula Paskazija uslijedilo je mučenje da bi se mučenica odrekla svoje nove vjere. Pošto je šest snažnih muškaraca i šest volova nisu uspjeli pomaknuti sa mjesta i baciti među bludnice, uzalud su joj pokušavali nauditi vatrom i smolom. Dugo su je mučili, iskopali su joj oči i na koncu ubodom mača u vrat pogubili. Sveta Lucija je zaštitnica očiju, vida i očnih bolesti.
Kod mučenja je Sveta Lucija rekla: »Kad čisto živim, tijelo je moje stan Duha Svetoga!« Razjaren poganski mučitelj zagrozio joj se na to: »Dat ću te otpremiti u kuću bludnica da ti bude oskvrnjena čistoća i onda ćete ostaviti tvoj Duh Sveti.« A mudra je djevica odgovorila: »Ako mi budeš na silu oduzeo čistoću, moja duša neće biti oskvrnjena, nego ću imati na nebu dvostruku krunu. Grijeh je samo ono što čovjek učini slobodnom voljom.« Bog je sačuvao pred poganima djevičanstvo svoje službenice. Krvnik ju je probo mačem. Zato je umjetnici rado tako i prikazuju. U Sirakuzi nalazi se glasovita stara bazilika Sv. Lucije kamo još i danas mnogi hodočaste.
Čestitamo imendan svima koji nose ime Lucija, Luca, Lucijan, Lucijana…