Virusi gripe su jednolančani RNA virus koji pripadaju porodici Orthomyxoviridae. Tri su tipa virusa gripe – A,B i C – koji mogu zaraziti čovjek i uzrokovati respiratorne simptome.
Za razliku od tipova B i C koji većinom djeluju na čovjeka, tipom A mogu se zaraziti i drugi sisavci poput svinja i ptica te je tip A dominantan patogen koji izaziva gripu, a jedini je tip koji može uzrokovati pandemiju. Virus tip C znatno je rjeđi te ne izaziva epidemije poput tipa A i B.
Već spomenuta tri tipa virusa razlikuju se, osim po domaćinima i virulentnosti, i po broju segmenata RNA (tj. po genomu), a i građi proteina koji čine ovojnicu.
Na vanjskoj ovojnici ovog RNA virusa dvije su vrste proteina -hemaglutinin (H) i neuraminidaza (N). Na spomenutim proteinima nalaze se glavni virusni epitopi, tj. dijelovi virusa koje ljudski organizam prepoznaje kao antigene (molekula koja potiče stvaranje antitijela). Isti su zaslužni za prijanjanje virusa i ulazak u stanicu domaćina.
Na osnovi razlike u građi H i N poznajemo 18 različitih hemaglutinina (H1-H18) i 11 različitih neuraminidaza (N1-11) što čini osnovu za podjelu virusa influence u tzv. podtipove (npr. H1N1, H3N2 i dr).
Virus influence mijenja se tijekom umnažanja tako da nastaju ili manje mutacije (promjene) u H i N proteinima omotača ili se mijenjaju čitavi segmenti virusne RNA, drugim riječima mijenjaju se virusni geni, što dovodi do nastanka posve novih H i N proteina omotača.
Tijekom prvonavedenog mehanizma javljaju se svakih par godina epidemije, a tijekom potonjeg mehanizma u većim i nepravilnim intervalima nastupaju pandemije (svakih 25-30 godina).
Posljednje pandemijsko izbijanje svjedočili smo 2009. g. uzrokovano virusom tipa A (tip A, podtip H1N1) , prozvanom “svinjska ili sjevernoamerička gripa” jer se pretpostavljalo da je izvorni prijenosnik svinja.
Cijepljenje protiv zaraznih bolesti je najdjelotvorniji i najisplativiji način zaštite pojedinca i stanovništva od mnogih zaraznih bolesti. Sustavno cijepljenje počelo se provoditi u drugoj polovici 20. stoljeća otkada su u našoj zemlji mnoge zarazne bolesti nestale iz prakse.
Prema pisanoj povijesti cijepljenje je započelo 1796. g. kada je engleski seoski liječnik Edward Jenner inokulacijom tekućine iz mjehurića kravljih boginja zaštitio 8-godišnjeg dječaka od velikih boginja, tj. Variole vere. Naime, oba virusa pripadaju istoj porodici virusa te se radilo o “križnoj imunosti” na kojoj se danas zasniva zaštitnost nekih od najsuvremenijih cjepiva.
Cjepiva mogu biti bakterijska, virusna, živa (oslabljena), neživa (inaktivirana), podjedinična i dr. Postupak proizvodnje cjepiva podliježe strogim kriterijima zbog čega se cjepiva proizvode u manjem broju svjetskih zemalja (oko 15 zemalja), a do gašenja Imunološkog zavoda u Zagrebu i Hrvatska je bila jedno od njih.
Važno odabrati pravi antigen, pripraviti i primijeniti ga tako da imunološki odgovor bude učinkovit, a nuspojave minimalne. Obzirom na promjene samog virusa proizvođači cjepiva protiv gripe svake godine mijenjaju i prilagođavaju sastav samog cjepiva ovisno o podtipovima virusa gripe za koje se pretpostavlja da će te sezone kružiti u populaciji, pri tome prateći upute Svjetske zdravstvene organizacije.
Na tržištu je registrirano cjepivo Vaxigrip Tetra koje odgovara preporuci Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) i preporuci EU za sezonu 2023./2024. Radi se o četverovalentnom inaktiviranom cjepivu protiv gripe koje sadrži dva soja tipa A (H1N1, H3N2) i dva soja tipa B virusa. Ono potiče stvaranje humoralnih protutijela na proteine virusne ovojnice čime se smanjuje rizik od zaraze virusom gripe, a ukoliko osoba koja je cijepljena i dobije gripu bolest će biti znatno blaža i kraćeg tijeka.
Predviđeno cjepivo pruža zaštitu od onih sojeva od kojih je pripremljeno. Serotipovi u cjepivima vrlo često ne odgovaraju točnom serotipu koji je vodeći uzročnik epidemije aktualne godine u određenoj sezoni. Ipak, korisno je procjepljivati se svake godine jer postoji križna tzv. kumulativna imunost između serotipova iz prošlih cjepiva i cjepiva aktualne sezone, što daje na kraju izvrsnu zaštitu protiv gripe.
Cijepljenje se preporuča za osobe starije životne dobi( 65 g. i više) , pacijente s kroničnim oboljenjima (srca, pluća bubrega, šećernom bolesti, oštećenim imunološkim sustavom), zdravstvenim radnicima, radnicima u domovima za starije i nemoćne i u institucija za njegu kroničnih bolesnika. Cijepiti se mogu svi, a kontraindikacija je preosjetljivost na djelatne tvari ili neku od pomoćnih tvari sadržanih u cjepivu (npr. osjetljivost ili poznate alergije na bjelančevine jaje ili pileće bjelančevine jer se većina cjepiva i danas proizvodi na stanicama pilećeg embrija).
Nuspojave cijepljenja su blage, obično se pojave unutar 3 dana i spontano prolaze. Najčešće su u vidu lokalne reakcije otekline, crvenila i bolnosti na mjestu uboda, glavobolje, opće slabosti ili bolova u mišićima.
Redovito cijepljenje pruža visok stupanj zaštite od gripe i za pojedinca i za društvenu zajednicu. Računa se da procjepljivanje 30 – 40% stanovništva možemo spriječiti značajniju epidemiju.
U slijedećem broju HRIPAVAC-BOLEST KOJA JE TREBALA BITI ISKORIJENJENA.
Piše: Dr. Vedrana Zubčić Zrnc, spec.pedijatar-subspecijalist neonatolog
