Poznat još kao “veliki kašalj” , “magareći kašalj” ili “kašalj 100 dana” , hripavac je visoko zarazna bakterijska bolest uzrokovana mikroorganizmom Bordetellom pertusis. Inkubacijski period je obično od 7 od 10 dana (može varirati čak i do 20 dana). Čovjek je jedini poznati domaćin za Bordetelle pertusis koja uzrokuje klasičnu sliku hripavca. Postoji i srodna Bordetella parapertusis koja izaziva slične, ali puno blaže simptome prvenstveno jer ne luči toksine.
Nakon izloženosti patogenu bakterija čvrsto prijanja za epitelne stanice sluznice nosa i ždrijela. U njenoj virulenciji važnu ulogu imaju brojne površinske molekule i fimbrije koje pomažu u prijanjanju, kao i toksini koje bakterija luči, a direktno oštećuju stanice dišnog sustava i uzrokuju pojavu simptoma bolesti.
Infekcija se prenosi s bolesnika na zdravu osobu uglavnom kapljičnim putem, respiratornim sekretom tijekom kihanja i kašljanja. Rijetko se može prenijeti i indirektno preko kontaminiranih neživih površina. Osoba je izrazito zarazna u prvom stadiju bolesti te na početku drugog stadija kada počinju napadi kašlja (otprilike tri tjedna od početka infekcije).
Simptomi prvog stadija su blagi i liče na običnu prehladu, npr. zaštopan nos, pojačan sekret iz nosa, pacijenti su dobrog općeg stanja i najčešće afebrilni. Isti traje 7 – 14 dana i na njega se nadovezuju napadi paroksizmalnog kašlja čime ulazimo u drugi stadiji bolesti koji traje oko 6 tjedana (iznimno i do 10 tjedana – kašalj 100 dana ). Napadi kašlja su iznenadni, snažni i javljaju se serijski. Sastoje se od pet do deset kašljanja za vrijeme jednog izdisaja, nakon čega slijedi udisaj koji je karakterističnog zvuka zbog forsiranog prolaza zraka kroz sužene glasnice (hripanje). Praćeni su crvenilom lica, plavilom usana, suženjem očiju i protruzijom jezika. Napad kašlja može biti toliko jak da izaziva povraćanje, bolove u prsima, a lučenje guste ljepljive sluzi dodatno otežava disanje. U napadu bolesnik može kolabirati, moguć je bijeg urina, rupture i mikrokrvarenja u očnim kapilarama, čak su opisani spontani prijelom rebara od jačine kašlja.
U doba prije sustavnog cijepljenja i razvoja suvremenih metoda intenzivnog liječenja moguć je bio i razvoj neuroloških simptoma tzv. pertusisna encefalopatija, uslijed povećanog pritiska u glavi i krvarenja u mozak. Manifestira se u vidu konvulzija, slabosti i paralize moždanih živaca, gubitka govora, sljepoće i dr. što sve možemo smatrati komplikacijama hripavca.
Danas je najčešća komplikacija hripavca upravo upala pluća, dok su neurološke komplikacije rijetke.
Nakon drugog stadija bolesti nastupa treći stadij oporavka kada se napadi kašlja prorjeđuju te u konačnici i prestanu.
Opisana klinička slika i komplikacije bili su uobičajeni za hripavac u malog djeteta koje nije cijepljeno.
Međutim, simptomi hripavca su varijabilni i ovise o cjepnom statusu i dobi pojedinaca.
Imunizirane odrasle osobe imaju puno blažu kliničku sliku bez tipičnog “hripanja”, stoga hripavac nije bolest opasna za adolescente niti odrasle koji će samo imati dugotrajni kašalj, ali može biti pogubna za malu dojenčad tj. djecu mlađu od 6 mjeseci koja još nisu u potpunosti procjepljena. Klinička slika kod novorođenog djeteta i malog dojenčeta počinje u vidu smetnji hranjenja uz zagrcavanje, ubrzano disanje i nespecifičan kašalj. Najteži simptom bolesti može biti apneja tj. prestanak disanja, kada dijete poplavi, dolazi do depresije rada srca te je moguć i smrtni ishod. Može se razviti i nedostatna funkcija pluća uslijed čega najmanji pacijenti mogu završtiti na strojnom prodisavanju tj.respiratoru.
Iz navedenih razloga ključna je prevencija hripavca i cjepljenje koje je u Republici Hrvatskoj dio nacionalnog imunizacijskog programa te ima za cilj zaštititi populaciju, posebno najmlađe pacijente do godine dana starosti kod koji bolest može biti pogubna. Cjepivo protiv hripavca primjenjuje se kao kombinirano cjepivo koje dijete prima u više doza, tj. s 2 mjeseca, 4 mjeseca, 6 mjeseci, a potom s godinu i pol te prije polaska u školu. Primjenjuju se i dodatne doze koje osiguravaju da imunosni odgovor, tj.razina protutijela, ostane zadovoljavajuća.
Primjena tri doze cjepiva u prvoj godini života smanjuje incidenciju hripavca te su djeca “zaštićena”. No bolest pogađa djecu viših razreda osnovne škole i srednjoškolce jer imunitet nakon cijepljenja u svakoj godini opada za oko 10%.
Hripavac se pojavljuje ciklički, s epidemijama koje se viđaju svakih nekoliko godina. Kada se broj osoba s imunitetom smanji (bilo stečenim nakon cijepljenja bilo nakon preboljele infekcije) povećava se broj potencijalnih prenositelja bolesti što stvara povoljne uvjete za širenje hripavca. Nažalost, procijepljenost male djece u nekim županijama RH pala je nisko te smo ovo godine svjedočili veći broj zabilježenih slučajeva bolesti. Naravno, dostupno nam je i PCR testiranje (polymerase chain reaction) što danas smatramo mikrobiološkim zlatnim standardom zbog brze i osjetljive detekcije bakterije Bordetelle što je poboljšalo samu dijagnostiku bolesti.
Oporavak i liječenje od hripavca je individualno. Antibiotici su učinkoviti u suzbijanju bakterije čime se skraćuje trajanje bolesti, a najčešće je korišten Azitromicin.
Piše: Dr. Vedrana Zubčić Zrnc, spec.pedijatar-subspecijalist neonatolog