Kašljete, imate povišenu temperaturu, osjećaj da su vam pluća začepljena sluzi. Je li to bronhitis ili upala pluća?
Oboje su infekcije donjih dišnih puteva sa sličnim simptomima i nekada je teško razlučiti od čega bolujemo. Osnovna razlika je u tome koji dio pluća je zahvaćen. Naime, bronhitis zahvaća velike bronhe ili dušnice (cjevasti organi koji vode zrak u pluća i natrag), a pneumonija ili upala pluća zahvaća krajnje dijelove pluća tzv. plućne mjehuriće ili alveole gdje se direktno vrši izmjena plinova kisika i dušika.
U slučaju bronhitisa patološki proces se odvija u sluznici koja zbog upale postaje otečena uz produkciju veće količine sluzi radi čega je ometeno strujanje zraka. U slučaju upale pluća, proces se odvija “još niže” u samom plućnom tkivu, tj. u zračnim mjehurićima i/ili prostoru između njih. Oni se tada ispunjavaju gnojnim ili tekućim upalnim sadržajem.
Bronhitis postoji kao zasebna bolest i često se nadovezuje na običnu prehladu. Ponekad, ako se ne liječi, bronhitis progredira u upalu pluća. Uz upalu pluća ponekad može postojati i popratni bronhitis, ali nije pravilo.
Oba stanja imaju neke preklapajuće simptome, npr. kašalj, otežano disanje, obilno stvaranje i iskašljavanje sluzi. Međutim je pneumonija, ako uzrokovana tzv. tipičnim bakterijama, često popraćena lošim općim stanjem bolesnika, vrućicom, zimicom, bolovima u prsima, gnojnim ili sukrvavim iskašljajem, a moguće je i povraćanje uz mučninu. Pacijenti sa bakterijskom upalom pluća liječe se hospitalno.
Akutni bronhitis ima blažu kliničku sliku. Isti često počinje simptomima prehlade poput curenja nosa, grlobolje, glavobolje, lagane vrućice dok je vodeći simptoma kašalj i iskašljavanje sluzi. Zapravo je posljedica prelaska infekcije iz gornjih dišnih puteva prema donjim. Obično spontano prolazi u roku od tjedan dana bez dugotrajnih posljedica.
Liječi se mukoliticima (lijekovima koji razgrađuju sluz i olakšavaju iskašljavanje) i obilnom hidracijom. Ako je auskultacijski nad plućima izražena komponenta opstrukcije tj. suženja bronha, inhalacijama se apliciraju lijekovi koji opuštaju mišić bronha i na taj način šire upalom sužene dišne puteve. Liječenje se može provesti u kućnim uvjetima, a primjena antibiotika nije potrebna jer su u 85 do 95 posto slučajeva uzrokovani virusima. Isti oni koji uzrokuju prehladu ili sindrom gripe mogu uzrokovati akutni bronhitis, a uključuju: virus influence, respiratorni sincicijski virus (RSV), adenovirus, rinoviruse i koronaviruse.
U vrlo rjeđim slučajevima bronhitis može biti posljedica bakterijske infekcije.
Kronični bronhitis je ozbiljnija bolest pluća koja uključuje razdoblja upornog kašlja i upale. Definira se ako postoji kašalj sa sluzi većinu dana u mjesecu tijekom tri mjeseca u godini, najmanje dvije uzastopne godine. Uporan je i nikada u potpunosti ne nestaje, a simptomi se mogu poboljšavati i pogoršavati naizmjence. Posljedica je stalne iritacije i upale sluznice bronha. Najčešće je uzrokovan pušenjem, ali i drugim iritansima i nadražujućim tvarima.
Za razliku od akutnog bronhitisa koji je virusne etiologije, među uzročnicima upala pluća bakterije su više zastupljene.
Dišni putevi stalno su izloženi mikroorganizmima te u obrani od istih pomažu plućni obrambeni mehanizmi (refleks kašlja, respiratorna sluz, trepetiljke epitelnih stanica koje sluzi i strane tvari potiskuju prema gore, imunološke stanice pluća).
Upala pluća će se razviti ako obrambeni mehanizmi zakažu, ako udahnemo mikročestice sa većom količinom bakterija koje obrambeni mehanizmi ne mogu nadvladati ili ako se radi o jako patogenom organizmu.
Također je važno gdje se bolesnik zarazio. Izvanbolnička upala pluća razvija se kod ljudi koji žive u općoj populaciji, dok je bolnička pneumonija ona koja se razvija u hospitaliziranih pacijenata i uzrokuju je opasniji mikroorganizmi koji su otporni na uobičajene antibiotike.
Kada govorimo o TIPIČNOJ bakterijskoj upali pluća ista je u najvećem postotku uzrokovana Pneumokokom (50% i više), mada se spominju i druge bakterije kao Klebsiella, Hemofilus. Dokazuje se auskultacijom pluća, tj. slušanjem putem stetoskopa gdje se na mjestu upale čuju krepitacije i pucketanje uslijed otvaranja zračnih mjehurića koji su ispunjenim upalnim sadržajem, a rendgenska slika pluća pokazuje oštro ograničenu sjenu koja odgovara lokaliziranom upalnom infiltratu. Mikrobiološka analiza iskašljaja točno otkriva koja bakterija je uzročnik, a liječe se penicilinskim antibioticima.
U težim oblicima opisanih bakterijskih upala pluća uzročnik može dospjeti u krv, izazvati sistemnu reakciju i upalu u smislu sepse. Moguće su lokalizirane komplikacije kao stvaranje upalnog sadržaja između dvaju listova pleure (pleuropneumonija), razvoj empijema ili apscesa pluća (veća šupljina u tkivu pluća koja je ispunjena gnojnim sadržajem). Oba stanja osima antibiotskog liječenja zahtijevaju i kirurški tretman u smislu drenaže prsnog koše i evakuacije gnojnog upalnog sadržaja.
Ako je uslijed upale pluća destrukcija plućnog parenhima velika, ometena je izmjena plinova kisika i ugljičnog dioksida nakon čega nastaje stanje hipoksije (smanjena razini kisika) i cijanoze (plavilo sluznice i kože). U tom slučaju osim antibiotske terapije potrebna je i terapija kisikom te u najtežim slučajevima strojno prodisavanje pacijenta uz pomoć respiratora.
Dvije vrste bakterija, Chlamydia i Mycoplasma, uzrokuju tzv. ATIPIČNE upale pluća. Naziv “atipičan” dolazi zbog drugačijih simptoma, drugačijeg rendgenskog nalaza i drugačijeg odgovora na antibiotike. Naime, iste imaju blažu kliničku sliku jer se upala ne razvija u zračnim mjehurićima već u prostoru između njih tzv. intersticijiu. Kod atipične pneumonije temperatura je povišena, ali izostaje zimica i tresavica. Kašalj nije produktivan već suh, nema iskašljavanja niti bolova/probadanja u prsima; fizikalni nalaz nad plućima može biti uredan ili tek blaže promijenjen, a na rendgenskoj snimci se vidi difuzno na širokom području mrežasti crtež jer je upala u intersticiju, tj. prostoru između zračnim mjehurića. Ta grupa pneumonija može biti blaga do te mjere da ju pacijent može “prehodati” uz blaže respiratorne simptome, a liječi se drugom grupom antibiotika od kojih je najzastupljeniji sumamed.
Upala pluća može biti uzrokovana i najčešćim respiratornim virusima: virus gripe, respiratorni sincicijski virus (RSV), SARS CoV2, humani metapneumovirus i drugi. U tom slučaju pneumonija ima kliničku sliku “atipične” i liječi se simptomatski, lijekovima koji se primjenjuju kao i kod bronhitisa uključivši i inhalacije, a prigodno se daju i antivirusni lijekovi.
Ipak valja naglasiti da uzročnici upala pluća nisu striktno odvojeni, već bolest često počinje kao virusna, ali se kao sekundarna komplikacija razvije bakterijska pneumonija što često viđamo nakon gripe te liječenje tada iziskuje antibiotike. (foto:pixabay)
Piše: Dr. Vedrana Zubčić Zrnc, spec.pedijatar-subspecijalist neonatolog