Diplomat i bivši veleposlanik u Moskvi Božo Kovačević komentirao je u N1 Studiju uživo s Ninom Kljenak otvaranje pristupnih pregovora Bosne i Hercegovine s Europskom unijom, ali i odnos Andreja Plenkovića i Zorana Milanovića.
Puno političara iz raznih spektara je govorilo i usuglašeni su u tome da napredak zemalja u hrvatskom okruženju, jest hrvatski vanjskopolitički cilj. Naime, što su one stabilnije, stabilnija je i Hrvatska.
“To je točno. Iako, BiH i nije najstabilnija, ali angažman EU-a bi trebao pomoći toj stabilnosti. Također, to je uspjeh hrvatske Vlade i njene vanjske politike. Puno je produktivnije bilo djelovati putem kontakata unutar Europske komisije, umjesto javno prozivati europske političare. Svakako, ovo je hrvatski uspjeh”, kazao je Kovačević.
Premijer Plenković o statusu BiH nije htio razgovarati s predsjednikom Milanovićem, iako bi prema Ustavu to trebali zajedno usuglašavati.
“U demokratskoj zemlji ne bi trebao postojati nijedan valjan razlog za nepoštivanje Ustava. On ne propisuje da se predsjednik i premijer moraju slagati, on obvezuje da surađuju na određenim područjima. Premijer otpočetka mandata javno ignorira predsjednika. Sjetimo se, odbio je rukovanje s njim kad je dobio mandat. I javno je rekao da s njim neće surađivati, što je kršenje Ustava. Upravo je čudesno da Ustavni sud nijednom unazad četiri godine nije aktivirao članak 104., koji daje Ustavnom sudu mogućnost izvijestiti Sabor o sustavnom kršenju Ustava”, pojasnio je Kovačević.
Naglasio je da zato upozorenje Milanoviću i SDP-u djeluje politički pristrano. Komentirao je Milanovićevu ideju o uključenju u parlamentarne izbore.
“Svakome je jasno da predsjednik ne može biti kandidat na izborima, ali može li reći da će nakon izbora dati ostavku i prihvatiti eventualni mandat, to ni ustavni stručnjaci nisu sigurni je li protuustavno”, kazao je pa ponudio izborno rješenje za Hrvatsku:
“Što je manji broj mjesta na listi, a primjenjuje se proporcionalni sustav, to se u većoj mjeri događa iskrivljavanje volje birača. Rješenje za Hrvatsku bi bila jedna lista za cijelu državu ili uvođenje većinskog izbornog sustava. Onoliko izbornih jedinica koliko ima zastupnika.” (N1)