Obilježava se 17. godišnjica kornatske tragedije u kojoj je život izgubilo 12 vatrogasaca. Na mjestu stradanja na Kornatu održava se komemoracija, a njima u spomen, ispred vatrogasnog doma JVP grada Šibenika, položeni su vijenci i zapaljene svijeće. Počast odaju i vatrogasna društva diljem Hrvatske.
Tog kobnog 30. kolovoza 2007., u rutinskoj akciji gašenja suhe trave i raslinja život je izgubilo 12 vatrogasaca iz Tisna, Šibenika i Vodica. Jedini preživjeli Frane Lučić živi s trajnim posljedicama.
Nakon 15 godina traganja za istinom događaj je dobio sudski epilog – vatrogasni zapovjednik Dražen Slavica oslobođen je odgovornosti za stradanje vatrogasaca. Ni 17 godina nakon tragedije nema odgovora na pitanje od čega su stradali.
Milošević: Još su prisutna živa sjećanja
U spomen na stradale vatrogasce ispred vatrogasnog doma Javne vatrogasne postrojbe grada Šibenika, položeni su vijenci i zapaljene svijeće s tugom u srcima.
– Živa sjećanja su još uvijek prisutna i bit će vjerojatno dugo. Svake godine na ovaj dan pokušavamo se dodatno prisjetiti naših kolega. JVP Šibenik, pored stradalih kolega na Kornatu – ima i četvero kolega koji su stradali u Domovinskom ratu. Iznimno mi je drago što je Vlada prihvatila prijedlog odluke da se današnji dan proglasi Danom sjećanja na sve hrvatske vatrogasce koji su stradali, izjavio je zapovjednik JVP-a Šibenik Volimir Milošević.
Što se dogodilo na Kornatu?
Toga dana prije 15 godina s Kornata je stigao poziv Centru 112: “Dobar dan! Recite mi, pošaljite neki kanader, na Suhu Puntu, kuće već gore, u Kornat, molim”. No nisu gorjele kuće. Samo suha trava i nisko raslinje. Na poziv su se odazvali. Činilo se, u još jednu rutinsku akciju gašenja. A onda šok. “Šango, ovako, reci Mići da ovi do daljnjega ostaju tamo, ima velikih problema, ima ranjenih, navodno ima i mrtvih, neki su ostali dolje”.
– Onda sam nekako šakama čičak otkačio nekako ga izvadio, zubima otipkao 93 broj, i nije bilo signala. (…) Bili smo strašno žedni, Tomislav je išao puzeći, nije čep mogao otvoriti. (…) Onda je dopuzao po kamenju Ante Juričev, uzeo kamen i tukao po naprtnjači – tako je rasporio, tako smo izvadili napitke, svjedoči Frane Lučić, jedini preživjeli vatrogasac s Kornata.
Ajka Crvelin, majka Ante i supruga Ivice, vatrogasaca poginulih na Kornatu, rekla je da joj ni na kraj pameti nije bilo da bi se nešto moglo dogoditi. Zvala je sina, pa supruga – obojica su bili nedostupni. Satima su na kornatskoj hridi čekali pomoć. I spašavanje traje satima – put do bolnica za neke i 11 sati.
Dvanaestorica poginulih, među njima dva maloljetnika i jedan civilni ročnik. Za niz propusta 13 godina sudi se samo jednom, bivšem županijskom vatrogasnom zapovjedniku Draženu Slavici. Dva suđenja i oslobađajuće presude. Na ponovljenom suđenju sudsko vijeće jasno utvrđuje, krivci nisu optuženi. Ali novih optužnica nema. Ni odgovornih, ni odgovora.
Od čega su stradali?
Za Franu Lučića riječ je o NATO-ovoj bombi. Različite skupine stručnjaka ponudile su pak različite odgovore: eruptivni požar, izgaranje nehomogene plinske smjese, požar s eruptivnim efektom. Dio obitelji i dalje misli – zalio ih je kerozin iz helikoptera, što je sudsko vijeće isključilo.
Uzrok stradanja tako je i 15 godina poslije – nepoznat. Baš kao i krivci za niz propusta. Maloljetnici na požarištu, vatrogasci bez obuke u desantu, kašnjenje pomoći, nekoordinirana akcija spašavanja, samo jedan kanader na raspolaganju.
– Kornatska tragedija se zaboravila. Kornatske tragedije sjete se na godišnjicu i to je sve. Državno odvjetništvo preko mene je opralo i zataškalo sve institucije, sve propuste. Ni moj sustav danas još uvijek nije sa mnom razgovarao i tražio od mene sudsku dokumentaciju, kaže bivši županijski vatrogasni zapovjednik Dražen Slavica.
Nakon što je Vrhovni sud potvrdio drugu oslobađajuću presudu, Slavica je tužio državu. I dio obitelji ne odustaje. Tri godine čekaju da se Ustavni sud očituje o njihovoj tužbi. I dalje traže odgovore, no nakon 17 godina sa sve manje nade.(hrt)