Aktualno OG sada Ogulin

Nakon 17 godina ponovo zajedno

Pučko otvoreno učilište Ogulin na društvenim je mrežama objavilo zanimljiv tekst o ogulinskom kinu, u kojem podsjećaju:
“Tada zvana kino dvorana do 1996. godine imala je 509 sjedećih mjesta od kada parket ima 11 redova i od tada broji 469 sjedećih mjesta u parketu, mezaninu, balkonu i loži. Rekonstrukcija objekta POU Ogulin započela je 2004., a dvorana svoja vrata zatvorila je 2007. do danas kada će ponovno postati središte kulturnih i društvenih događanja u Ogulinu, nudeći modernizirani prostor za kazališne predstave, koncerte, filmske projekcije, konferencije i ostale različite manifestacije, čime će nastaviti svoju važnu ulogu u obogaćivanju života zajednice.

U nastavku teksta donosimo izvrstan povijesni opis zgrade POU Ogulin autorice Marije Trdić Ćuk, Katedra Čakavskoga sabora Modruše
Stara/nova jednokatnice na početku današnje Frankopanove ulice (zgrada POU-a)
Današnja Frankopanova ulica već je u 18. stoljeću imala funkciju jedne od glavnih gradskih prometnica uz koju su podignute reprezentativne zidane kuće. Prema najstarijoj karti grada izvan zidina stare jezgre iz 18. st., na današnjem Trgu Petra Stipetića prema Frankopanovoj ulici (Gospodskoj ulici) bile su orijentirane tri male kuće u nizu. Na kasnijoj je karti na istom mjestu ucrtana dugačka kuća pravokutnoga tlocrta čija je duža strana pratila liniju glavne ulice te gospodarski objekt s vrtom iza nje. Građevina koju danas, nažalost, poznajemo samo sa sačuvane razglednice izgrađena je početkom 19. stoljeća u stilu klasicizma. Pročelje ove slobodnostojeće jednokatnice bilo je dugo devet prozorskih osi, a prizemlje je od kata bilo horizontalno odijeljeno višestruko profiliranim vijencem. Imala je karakteristično visoko četveroslivno krovište s bogatije profiliranim krovnim vijencem. Pravokutni prozori u gornjem pojasu bili su uokvireni glatkom trakom, dok su u prizemlju iznad svakog otvora u plitkoj niši bile lunete, uokvirene i međusobno povezane profiliranim vijencem. Kuća je imala dva ulazna otvora s dvokrilnim vratnicama. Sagrađena je za potrebe poreznoga ureda i šumarije, a prema podacima iz Konzervatorske studije godine 1874. temeljito je preuređena. Nakon bombardiranja 1945. godine teško je oštećena, te je 1946. godine srušena.

Godine 1956., prema projektu građevinskoga tehničara Milana Vučkovića, na istom je mjestu sagrađena zgrada nekadašnjega Radničkoga (Narodnoga) sveučilišta (danas Pučko otvoreno učilište) s kino-dvoranom. Za razliku od prethodne, ova je građevina (trapezoidnoga tlocrta) dužom pročelnom stranom orijentirana prema današnjoj Ul. I. G. Kovačića i prostorno uvučena, a kraćom prema Frankopanovoj, čime je narušen prvotni urbanistički plan oblikovanja glavnih ulica. Također, začelnom je stranom djelomično prislonjena uz zgradu u Ul. B. Frankopana 1 (zgrada Suda), te je tako zatvoren prijašnji prolaz, vidljiv na staroj razglednici. Začelna je strana orijentirana prema igralištu Sokolskoga doma. Glavno pročelje ove jednokatnice dugo je 16 prozorskih osi, a na sredini prizemlja ulazni je trijem iznad kojeg je balkon. Iznad trijema dvoja su vrata. Kasnije su u prizemlju probijena još dva ulazna otvora, sa svake strane trijema. Ulazni se otvori nalaze i na bočnim stranama zgrade. Pročelje je kroz obje etaže (osim na trijemu) raščlanjeno vertikalnim istakama. Fasada zgrade prvotno je bila zagasite crvene boje s pojedinim bijelim elementima. Ulazni trijem u prizemlju vodio je u manje predvorje u kojem su stepenice za kat. Na desnoj strani prodavale su se karte za kino (Kino „Partizan“), a zatim se ulazilo u aulu kino-dvorane (kasnije su se karte prodavale u prostoru u koji se ulazilo s bočne strane zgrade iz Frankopanske). U auli je svojevremeno bila „bombonijera“ gdje su se mogle kupiti slastice. U dnu su se nalazili toaleti, a desno je hodnik vodio prema izlazu na Frankopanovu ulicu. Kino-dvorana zauzimala je najveći dio zgrade kroz obje etaže i bila je među najmodernije uređenim dvoranama u ono vrijeme, dobre akustike, s parketom, mezaninom, balkonom i ložama. Po završetku filma/predstave, iz dvorane se kroz dvoja vrata izlazilo u dugačak hodnik na začelju zgrade, s izlazom u današnju Mažuranićevu ulicu. Na lijevoj strani prizemlja bila je čitaonica (kasnije svečana sala) sa stolovima i udobnim stolicama, u kojoj su se mogle čitati novine uredno složene pored ulaza. Na katu zgrade nalazila se knjižnica, svečana sala (i danas ima istu funkciju), učionice, uredi i prostorije s projektorom i ostalom opremom.

 

Namjena i izgled prostorija s vremenom su se mijenjali. U dvjema manjim prostorijama, u koje se ulazilo s bočne strane zgrade iz Frankopanove, svojevremeno je bila smještena Radio stanica Ogulin (Radio ulazi u sastav Radničkoga sveučilišta 1978. godine), koja se prije početka Domovinskoga rata preselila na kat prema današnjoj Mažuranićevoj. Aula kino-dvorane 1989. prenamijenjena je u ugostiteljski objekt – disko bar „Dixie club“ koji su vodili g. Zdravko Puškarić (Balta) i g. Saša Vukelić, a kasnije je na istom mjestu g. Marijan Petrušić otvorio „Gradsku kavanu“. Danas se ondje nalazi BIPA. Nekadašnja je čitaonica u prizemlju svojevremeno prenamijenjena u svečanu salu, a u predvorju (trijemu) jedno je vrijeme bila prodavaonica slastica (Bombonijera). Danas je na desnoj strani suvenirnica „Miknatis“. Na katu je krajem 80-ih otvoren biljarski klub „Kugla“ čiji su prvotni vlasnici bili iz Karlovca, zatim prostor preuzimaju g. Damir Stipetić i g. Dražen Sertić, a kasnije g. Marijan Žanić – Žuna (93./94.). Na katu su svoje prostorije imali i Ogranak Matice hrvatske u Ogulinu, Pjevačko društvo „Klek“ i Likovno društvo „Frankopan“.

 

Današnja ustanova Pučko otvoreno učilište ustrojena je Odlukom iz 1998. godine. Godine 2007. započela je rekonstrukcija objekta koja traje i danas. Za provedbu programa Učilišta i ostalih organizacija civilnog društva koriste se podrumski prostori (dvorana za vježbu, garderobe, spremište, toaleti), prizemlje (dvije uredske prostorije, kuhinja i toaleti), kat (tri učionice, arhiva, trakt s klima-komorama, sprinklerom i rashladnikom) i potkrovlje (učionica).

Vjerujemo da građane veseli vijest da smo konačno, nakon  17 godina, dočekali dovršetak radova. (foto:POU Ogulin)