Za više od sedamdeset posto ljudi na svijetu očekuje se da će živjeti dulje od 65. godine, što znači da ih čeka umirovljenje, ali zašto je odabrana baš 65. godina za to? Saznali smo kada se ta dob pojavila kao odlučujuća za odlazak u mirovinu i pitali smo stručnjake kada bi zapravo bilo realno zaključiti radni vijek.
Demografska slika Hrvatske, kada se prikaže u obliku stupčastog grafikona, već dug niz godina sve više nalikuje urni, a broj rođenih neusporediv je s brojem umrlih – daleko više ljudi umire nego što se rađa.
poster
Često oni mlađi čuju od starijih da im se jednostavno više ne da raditi i da im je dosta – rade čitav život, ušli su u neke ozbiljnije godine i više nemaju snage ni za interakciju s drugima, ni za obavljanje svakodnevnih radnih zadataka koje žmirećki već godinama odrađuju.
Dok oni sanjare o vremenu u kojem neće morati raditi ništa osim onoga što im se i kada bude dalo, nas je zanimalo tko je, kako i zašto odredio 65. godinu kao dob umirovljenja i je li ona uopće realna za mirovinu?
Bismarck je presjekao, a Roosevelt zapečatio
Prvi predloženi plan državnog umirovljenja pripisuje se njemačkom ‘željeznom kancelaru’ Ottu von Bismarcku, a on je 1881. godine predložio da radnici dobiju mirovinu, koju je financirala država, u dobi od 70 godina.
Nakon Prvog svjetskog rata diljem svijeta uvjet za mirovinu snižen je na 65 godina, a uveden je kada je američki predsjednik Franklin D. Roosevelt 1935. godine potpisao Zakon o socijalnom osiguranju.
Zašto je baš 65. godina odabrana za početak mirovine, nikada nije u potpunosti razjašnjeno, pa smo odlučili pitati stručnjake koja bi bila realna i idealna dob za umirovljenje s obzirom na zdravstvene i mentalne aspekte.
Utjecaj rada na psihičko zdravlje
Josipa Sivrić, magistrica psihologije iz Društva za psihološku pomoć i voditeljica projekata pod nazivom Klub 65+, na pitanje kako dugogodišnji rad utječe na psihičko zdravlje pojedinca odgovara da su ‘istraživanja pokazala kako je zaposlenost povezana s višom kvalitetom života, boljim mentalnim zdravljem, širom društvenom mrežom u kojoj se krećemo te većom društvenom uključenosti. Posao nam daje osjećaj smisla, strukturira vrijeme u danu i angažira naše mentalne kapacitete. Pokazano je da pojedinci koji su kognitivno, društveno i intelektualno aktivni dulje efikasno kognitivno funkcioniraju. Uz to, boljim kognitivnim funkcioniranjem smanjuje se rizik od demencije, čija se prevalencija povećava s dobi’.
Sivrić ističe da rad može imati i negativne učinke jer ‘dugotrajna izloženost visokim razinama stresa u poslovnoj okolini može dovesti do njegove akumulacije i razine s kojom se više ne možemo nositi te se tada može javiti sindrom izgaranja na poslu (engl. burnout). Stoga posao i okolina u kojoj se on javlja mogu izazvati negativne posljedice na psihičko zdravlje pojedinca’.
Vapaj za mirovinom nije znak starosti, već izgaranja
Kada osoba kaže da joj je dosta i da više ne može ili joj se ne da, Sivrić kaže da je, bez obzira na dob, to znak izgaranja na poslu, a simptomi su jasni: ‘Osoba postaje nezainteresirana, ne razvija bliske odnose i ne povezuje se s drugima s lakoćom s kojom je to mogla ranije činiti. Javljaju se anksioznost, osjećaj bespomoćnosti, gubitak interesa i motivacije, emocionalna praznina, osjećaj gubitka smisla, apatija te depresija.’
Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, uobičajena stanja u starijoj dobi uključuju gubitak sluha, sivu mrenu i refrakcijske pogreške, bol u leđima i vratu, osteoartritis, kroničnu opstruktivnu bolest pluća, dijabetes, depresiju i demenciju.
Osim navedenih zdravstvenih stanja, koja mogu ometati osobu u obavljanju svakodnevnih radnih dužnosti, nakon određene dobi počinju se pojavljivati kronične bolesti te su ‘često rezultat velikog stresa i pritisaka kojima smo izloženi i slabijim načinima suočavanja s njima, stoga se javljaju i konkretni fizički simptomi, kao što su kronični umor, iscrpljenost, pad imuniteta, glavobolja, bolovi u mišićima te problemi sa spavanjem. Jednako tako, bolesti koje imamo predstavljaju dodatno mentalno opterećenje za pojedinca jer ometaju svakodnevno funkcioniranje, stvaraju osjećaj brige i straha, mentalno nas zaokupljaju i opterećuju’, kazala je Sivrić./Lucija Barkić, tportal/