Fetus, odnosno beba, u maternici živi u mraku i relativnoj tišini, uz konstantnu temperaturu okoline, lebdi u plodovoj vodi uz konstantne tlakove kisika i ugljičnog dioksida. Sve funkcije za bebu dok je u maternici obavlja upravo organ koji se naziva posteljica. Putem posteljice vrši se izmjena hranjivih tvari, plinova u krvi te se iz krvotoka odstranjuju i štetne tvari. Nakon rođenje bebe i izlaska posteljice te rezanja pupkovine, događaju se dramatične promjene.
Prvi organ koji mora preuzeti “novu“ funkciju jesu pluća. Do trenutka rođenja ispunjena su plodovom vodom, a kod samog izgona ploda ona dobrim dijelom biva mehanički istisnuta zbog pritiska na prsni koš za vrijeme prolaska kroz porođajni kanal. S prvim udahom resorbiraju se ostaci plodove vode iz zračnih mjehurića, te se oni trajno ispunjavaju zrakom. Poticaj za prvi udah beba dobiva uslijed pritiska prilikom poroda te aktivacije različitih receptora u koži i središnjem živčanom sustavu.
Srce tj. klijetke i pretklijetke i velike krvne žile rade tako da se krv bebe u maternici zapravo “miješa”. Pod tim mislimo na miješanje crvene krvi bogatije kisikom i plave krvi koja sadrži ugljični dioksid na čak tri razine.
Ta pojava miješanja krvi je normalna prije poroda, postoji kod svakog djeteta i predstavlja fiziološki proces. No nakon rođenja toga više ne smije biti. Zbog promjene u plućima te isključenja posteljice i krvotok novorođene bebe se iz temelja mijenja.
Drugim riječima, crvena i plava krv se nakon rođenja više ne “miješaju”, a ako i postoji pretakanje krvni na nekoj razini srca ili velikih krvnih žila to već smatramo srčanom greškom.
Opisana zbivanja predstavljaju temelj promjena koje se događaju nakon poroda, a odnose se na najbitnije vitalne organe – srce i pluća. Nekim organima treba više vremena za prilagodbu na nove uvjete. Primjer toga je jetra kojoj treba više dana za uspostavu normalne ekskrecijske funkcije, a posljedica je razvoj žutice.
Za procjenu stanja prilagodbe osnovnih vitalnih funkcija po rođenju, provodi se standardizirani test po Apgarovoj, tj. Apgar score. Isti provode liječnici, pedijatri ili ginekolozi, a u nekim centrima i primalje. Test nosi ime po Virginiji Apgar, američkoj anesteziologinji i pedijatrici koja je test utemeljila davnih pedesetih godina prošlog stoljeća. Tim testom provjerava se pet parametara:
boja koža bebe , puls, tj. otkucaji srca, disanje (diše li dobro tj. krepko plače), tonus mišića i reakcija na vanjski podražaj. Za svaki parametar beba može dobiti 0,1 ili (najviše) 2 boda. Test se provodi na kraju prve minute života i na kraju pete minute života.
Prema tome, beba koja je dobro prošla prilagodbu dobit će najvišu ocjenu, a to je 10.Takva bebe je ružičasta, glasno plače(stoga i diše),ima urednu frekvenciju srca, dobar tonus mišića.
Ocjena 10 u prvoj minuti je ipak vrlo rijetka, jer i uz savršenu prilagodbu krvotoka i disanja, ručice i nožice većini još ostaju plavičaste, te tu otpada jedan bod na boju kože. Ocjena 7,8,9 i 10 je jednako dobra i znači da oko bebe nismo ništa radili već smo ju obrisali i utoplili te su rad srca i disanja spontano uspostavljeni.
Ocjena koje je manja od 7 (4,5, i 6) označava umjereno deprimirano novorođenče. Drugim riječima to znači da postoji problem prilagodbe, te takve bebe zahtijevaju neki od medicinski postupaka taktilne stimulacije, aspiriranje dišnih puteva i mehaničko prodisavanje ambu balonom.
Ako nema oporavka na navedene mjere, medicinsko osoblje pribježe agresivnijim postupcima oživljavanja, a oni uključuju intubaciju (umetanje cjevčice u dišne puteve putem koje “dišemo za bebu” ) i primjenu lijekova koji potiču rad srca. Takva novorođenčad dobivaju ocjenu 0,1,2,3 i spadaju u grupu duboko deprimirane novorođenčadi.
Valja napomenuti da se Apgar score ne koristi za predviđanje budućeg neurološkoj razvoja, inteligencije ili zdravlja općenito te ne korelira s dugoročnim razvojnim ishodom.
Beba koje su kasnije savršeno zdrave mogu dobiti niži Apgar score pogotovo u prvoj minutu dok je isti na kraju pete minute najčešće visok.
Zaključno možemo reći da je Apgar score (tj. test po Apgarovoj) brzi način da medicinski djelatnici procjene je li beba neposredno po rođenju dobro prošla proces tranzicije, ili je beba ugrožena i treba neki od medicinski postupaka kojim se potpomaže proces disanja ili rada srca.
Piše: Dr. Vedrana Zubčić Zrnc, spec.pedijatar-subspecijalist neonatolog
