Prvih dana po rođenju, zbog relativnog “gladovanja” uslijed stvaranja mlijeka, beba izgubi oko 7% od svoje porođajne mase. Taj gubitak uključuje i gubitak tekućine s mokrenjem i gubitak stolicom.
Govorimo o normalnom FIZIOLOŠKOM gubitku težine koji je i apsolutno poželjan. Tek ako je veći od 10% treba se zabrinuti i započeti dohranjivanje formulom na bočicu. Slijedeći takve principe pogodujemo uspostavi uspješnog dojenja.
Beba mokri u pravilu nakon rođenja i zatim može proći i do 24 h bez mokrenja, što je također prihvatljivo, jer je posljedica gore navedene subhidracije. Mokraća po rođenju sadrži veće količine kristala urata, zbog čega na pelenici može ostati narančasti trag, koji se lažno proglašava kao krvarenje iz mokraćnih puteva.
Crijevo novorođenčeta ispunjenio je crnozelenom, žilavom, ljepljivom masom bez mirisa koja se naziva mekoniji. Beba ga obično izbaci do 12 h života, a ako to ne učini nakon 24 h treba tragati za uzrocima (npr. prirođena anomalija crijeva).
Glavica bebe po rođenju može biti dosta izduljena, a najčešći je razlog porođajna oteklina glavice. Radi se o tjestastom otoku oglavka koji nastaje zbog “natisnuća” glavice i spontano prolazi za par dana.
Kefalhematom je druga vrsta ozlijede glavice koja nastaje zbog krvarenja između kosti lubanje i koštane ovojnice. On je manji od porođajne oteklina, tvrđe je konzistencije i prolazi kroz par tjedana ili mjeseci obzirom da je potrebno duže vrijeme da se krvarenje resorbira. Obje promjene imaju dobro dugoročnu prognozu i ne ostavljaju trajne posljedice, ali je kod kefalhematoma preporučljivo učiniti ultrazvučni pregled mozga, radi procijene krvarenja u dubljim strukturama i žilicama mozgovine.
Kod veće djece rođene prirodnim putem moguće su ozlijede kostiju i to najčešće fraktura klavikule tj.ključne kosti. Prepoznati se može još u rodilištu po krepitacijama tj.”pucketanju” na mjestu puknute kosti, nakon par dana i po formiranju koštanog ožiljak tzv.kalusa, koji se pipa poput tvrde kržice na sredini ključne kosti. Oporavak je spontan samo uz fiksaciju ručice koja se ne smije podizati iznad razine ramena. U pravilu ima dobro prognozu ako ju ne prati i ozljeda živaca tj. živčanog spleta, koji ide od vratne kralježnice prema ramenu, a odgovoran je za funkcija ramena i šake. U tom slučaju govorimo o ozljedi brahijalnog spleta živaca tj.parezi brahijalisa i dijete mora biti uključeno u fizijatrijski tretman.
Problemi sa pupčanom ranicom su rijetki, jer uz pravilnu toaletu i pravilno sušenje bataljka on otpadne kroz 7-10 dana. Tijekom rutinske njege može se koristiti antiseptički sprej (npr. Octenisept). U slučaju vlaženja pupčane ranice, sukrvice ili gnojnog iscjetka potrebno je tretirati antibiotskim praškom, ili gelom. Po otpadanju bataljka može se razviti granulom pupka. Isti izgleda kao karfiolasta tvorba koja raste u dnu ranice, a lijepo se povuče nakon lapizacije tj. dodirivanja granuloma štapićem srebrnog nitrata.
Žutica je pojava koja se javlja u oko 50% zdravih beba u prvim danima, a nastaje zbog pojačanog stvaranja bilirubina koji boji kožu i bjeloočnice žućkasto. Poznato je da se bilirubin u beba stvara 2-3 puta brže nego u odraslih iz više razloga. To je važno jer bilirubin u visokim koncentracijama prodire iz krvi u moždano tkivo gdje može uzrokovati trajna oštećenja. Ne postoji određena apsolutna vrijednost bilirubina koja predstavlja granicu liječenja, već vrijednost bilirubina jako ovisno o dobi djeteta i nekim popratnim stanjima (npr.je li dijete u sepsi, je li nedonošće).
Najčešće je žutica ipak fiziološka tj. dobroćudna i ne zahtijeva posebne postupke. Međutim, ako je vrijednost bilirubina kritično visoka, beba mora biti podvrgnuta fototerapiji koja se provodi pod posebnom lampom. Ona imitira modro svjetlo koje bilirubin u koži pretvara u oblik koje se odmah, bez ikakve pretvorbe u jetri, izlučuje u žuč. Provodi se tako da se dijete potpuno razodjene uz pokrivalo za oči, te se tijekom 12-24 h izloži modrom svjetlu.
Dojenački grčevi (kolike) najčešće se javljaju nakon trećeg tjedna, ali mogu započeti već u prvim danim tj. za boravka u rodilištu. Obilježeni su iznenadnim epizodama bolnog plača. Definicija dojenačkih kolika leži na pravilu broj 3, koje kaže da epizode neutješnog plača traju više od tri sata dnevno, javljaju se najmanje tri dana u tjednu, a traju više od tri tjedna zaredom! Uz jaki neutješni plač javlja se i crvenilo lica uz bolne grimase, napetost trbuščića i privlačenje nožica. Češće se javljaju kasno prijepodne ili navečer, za vrijeme ili nakon hranjenja.
Uzrok nije točno poznat, ali ulogu igra nerazvijen crijevni mikrobiom (nedostatak zdravih crijevnih bakterija) i slabija podnošljivost mliječnog šećera tzv. laktoze što uzrokuje pojačano stvaranje crijevnih plinova i pojačan rad crijeva. Neki autori navode da su kolike češće ako je dijete na adaptiranom mlijeku, kod majki koje su ustrašene i emocionalno napete te kod prvorođene djece. Greške u hranjenju i prekomjerno hranjenje također pogoduju kolikama.
Pedijatar treba otkloniti sumnju da je plač djeteta uzrokovan nekom organskom bolešću. Pri tome treba napraviti klinički pregled bebe po sustavima, izvaditi rutinske krvne nalaze uz analizu urina.
Od lijekova protiv kolika koristi se simethicon (Espumisan, SAB Simplex) koji se daje uz svaki obrok. Radi se o preparatu koji sprečava nastajanje velikih mjehura plina razbijajući ih u manje koji se lakše evakuiraju iz crijeva. Isti se ne resorbira u krv, dakle ostaje u crijevim. Povoljan učinak imaju i probiotici. Čajevi (npr. od kima) se ne preporučavaju jer je dokazano da mogu stvoriti dodatne plinove u crijevu i pogoršati stanje. U terapiji kolika u obzir dolazi i promjena prehrane ako je beba na adaptiranom mliječnom pripravku. Ovdje ističemo da je za bebu najbolja i najzdravija opcija upravo dojenje i majčino mlijeko. Kako to nije uvijek moguće, postoje nadomjesni specijalni pripravci (mliječne formule) posebnog sastava koji smanjuju kolike.
Piše: Dr. Vedrana Zubčić Zrnc, spec.pedijatar-subspecijalist neonatolog