Dojenče je beba od rođenja do kraja prve godine, te samo ime dojenje govori o njegovoj osnovnoj hrani – majčinom mlijeku i o osnovnom procesu preživljavanja – dojenju.
Milijuni godina čovječanstva i prehrane dojenjem potvrda su navedenog. Ono treba započeti odmah po porodu, a nastavlja se kroz mjesece koji slijede. Priroda je to dobro osmislila. Proces stvaranja mlijeka je refleksni tj. nije pod utjecajem volje. Sam poticaj za dojenje počinje stimulacijom bradavice koja se dešava kada dijete započne proces sisanja. Tada se osjetilni podražaji od bradavice prenose u duboke strukture mozga tj. hipotalamus i hipofizu. Iz hipofize se luče dva hormona od kojih jedan stimulira samu sintezu i stvaranje mlijeka u dojci (prolaktin), a drugi hormon (oksitocin) je odgovoran za ispuštanje mlijeka iz dojke.
Tijekom laktacije tj. stvaranja samog mlijeka dešavaju se promjene u sastavu istog. Prvo mlijeko koje se luči u prvim danima poslije poroda naziva se kolostrum ili u narodu zvano “tekuće zlato”. Žućkaste je boje zbog veće količine vitamina A (karotena) i vitamina E , sadrži više bjelančevina i soli, a manje masti i ugljikohidrata te je konzistencijom i izgledom gušće od mlijeka u kasnijim fazama stvaranja. Također je bogato sekretornim imunoglobulinima A razreda kao i ostalim protutijelima. Obzirom na navedeno, s punim pravom se uvriježeno naziva i “prvim cjepivom” koje beba dobije.
Od 4. do 14.dana luči se prijelazno mlijeko malo drugačijeg sastava. U njemu postupno opada količina bjelančevina i imunoglubulina, a raste udio masti, ugljikohidrata i vitamina, što sve prati povećane energetske zahtjeve bebe koja raste. Zrelo mlijeko luči se tek u trećem odnosno četvrtom tjednu nakon poroda, a izgledom je vodenije i prozirnije te se iz toga razloga nikako ne smije proglašavati slabijim. Njegova energetska vrijednost je 68 kcal/100 ml te je identična energetskoj vrijednosti npr. kravljeg mlijeka kao i većine adaptiranih mliječnih formula.
Sastav zrelog mlijeka naime mijenja se i u toku samog podoja; prvo mlijeko (ono koje prvo potekne iz dojke) sadrži više vode i manje masti, a pred kraj samog podoja luči se tzv. ”zadnje mlijeko” koje sadrži relativno više masnoća, stoga i veću energetsku vrijednost, a sve sa svrhom do potakne osjećaj sitosti i da se izazove spontani prekid dojenja. Iz tog razloga važno je ne prekidati dojenje prije no što je dojenče ispraznilo dojku i namirilo svoje energetske potrebe.
Izlučivanje mlijeka u prvim danima ne prelazi više od 100 ml kolostruma po danu, ali uzevši u obzir da je po rođenju volumen želuca veličine male kuglice (špekule) te ranije spomenuti fiziološki gubitak težine, ta je količina sasvim dostatna. Krajem prvog tjedna i u drugom tjednu količina se povećava do 500 ml/danu, a nakon drugog tjedna dojenja, dojke proizvode do 1000 ml mlijeka i više. U prvim danima po porodu dojka je nabrekla od povećane količine krvi i limfe pa hormon za otpuštanje mlijeka slabije djeluje te je i otpuštanje mlijeka sporije. U to vrijeme dijete na dojci siše i po 2 minute prije nego mlijeko poteče. Ta se faza treba prebroditi primjeno obloga ili masiranjem i izdajanjem. U prva dva tjedan treba poduzeti sve mjere kojima se može povećati sinteza i izlučivanje, a to je što češće stavljanje djeteta na prsa.
Glavni sastojak majčinog mlijeka je voda u kojoj su raspršeni ostali nutrijenti. Najvažniji proteini majčinog mlijeka su kazein i proteini sirutke, najzastupljeniji ugljikohidrat je mliječni šećer- laktoza, ono obiluje nezasićenim masnim kiselinama, sadrži i dobre dugolančane omega-3 masne kiseline, nešto je više kolesterola nego u npr. kravljem mlijeku. Majčino mlijeko je jedino koje uz masne kiseline sadrži i supstrat tj. enzim LIPAZU potrebnu za razgradnju istih, čineći na taj način mlijeko lakše probavljivim. Količina minerala je relativno malena obzirom na nezrelu funkciju bebinog bubrega. Koncentracija željeza je također niža, ali je njegova biodostupnost dostatna da dijete hranjeno majčinom mlijekom ne oboli od sideropenija, tj. manjaka željeza. Zaštitni učinak prehrane majčinog mlijeka traje prvih 6 mjeseci, tek nakon toga treba dodati unos željeza bilo miješanom hranom ili eventualno u obliku lijeka. Majčino mlijeko siromašno je vitaminom K te se za isključivo dojenu djecu, vitamin K dodaje u obliku farmaceutskog pripravka.
Za majčino mlijeko se s pravom kaže da je hrana sa biološkom aktivnošću. Od mnogih biološki aktivnih tvari nabrojat ćemo samo najvažnije koje majčino mlijeko sadrži: žive stanice leukocite, makrofage, limfocite, brojna antibakterijska i antivirusna antitijela, enzime, antioksidanse, laktoferin, komponente komplementa, brojne činitelje rasta i hormone.
Sve navedeno nadomješta nezrelu funkcije novorođenčeta te općenito pozitivno utječe na razvoj i štite od zaraznih bolesti.
Osjećaj dojenja je različit za svaku majku i nekada može biti težak, kao i bolan. Ipak, majka treba biti svjesna da je dojenje najbolje što može pružiti svojoj bebe kao hranu, ali i kao imunološku podršku. Dojena djeca imaju manju incidenciju pojave mnogih zaraznih bolesti u prvim mjesecima života od dišnih bolesti, bronhitisa, gastroenteritisa, upale srednjeg uha i drugih. Dugoročno kod djeteta se smanjuje rizik za pojavu kroničnih nezaraznih bolesti, kao što su alergije, šećerna bolest tip II, pretilost, dok je za majku smanjuje rizik od pojave karcinom jajnika i dojke, endometrioze, anemije i osteoporoze.
Postoje istraživanja o povećanim intelektualnim sposobnostima dojene djece, no mišljenja su oprečna.
Kao zaključno, treba napomenuti da s vremenom nutritivna vrijednost mlijeka kao hranidbene namirnice opada kako dijete raste , ali važna je i nezaobilazna emotivna veza, koja se ostvaruje između majke i njenog djeteta upravo kroz proces hranjenja na prsima.
Piše: Dr. Vedrana Zubčić Zrnc, spec.pedijatar-subspecijalist neonatolog
