U Hrvatskoj svaka peta osoba živi u riziku od siromaštva, među starijima od 65 godina takvih je 35 posto, dok je čak 60 posto starijih samaca u tom riziku. Za to je odgovorna i vlast, jer pomoć siromašnima nije milosrđe, već obveza socijalne države, upozorava pučka pravobraniteljica.
“To je strašan podatak”, rekla je pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter, komentirajući tu zabrinjavajuću statistiku.
Stoga su adekvatna zajamčena minimalna naknada, ukidanje obveze rada za opće dobro te donošenje strateškoga plana za beskućništvo neki od njezinih zahtjeva koji će biti upućeni Ministarstvu rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, budući da je, ističe, Hrvatska socijalna država i time obvezna građanima osigurati pristup ljudskim pravima.
Odgovornost države
Na nedavnoj tematskoj sjednici Odbora za ljudska prava, pravobraniteljica je istaknula da se na pomaganje siromašnima ne treba gledati kao na čin milosrđa države.
Ispravnije je, kaže, u borbi protiv siromaštva i pomoći najugroženijima govoriti o odgovornosti države, odnosno vlasti na različitim razinama. Posebno u ovom trenutku kad je u tijeku savjetovanje o Nacrtu prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi.
“Osiguravanje pristupa ljudskim pravima svim građanima je obveza i odgovornost države, i to prema Ustavu kojim se Hrvatska odredila kao socijalna država, ali i prema međunarodnom pravu koje je dio našeg zakonodavstva”, naglašava pravobraniteljica.
Ugrožena ljudska prva
Upozorava da siromaštvo može kočiti ostvarivanje cijelog niza ljudskih prava. Među njima su pravo na zdravlje, socijalnu sigurnost, adekvatno stanovanje, rad, obrazovanje, pristup pravosuđu te jednakost, odnosno zaštitu od diskriminacije.
“Kad je riječ o ljudskim pravima, tu je često riječ o lančanoj reakciji”, pojašnjava Šimonović Einwalter.
Za primjer navodi da siromašne osobe ne mogu kupiti dovoljno hrane ili barem one kvalitetne što im, kao i teški uvjeti života, bez grijanja i u vlažnim prostorima, može ugroziti zdravlje.
Nadalje, život djece u siromašnim obiteljima u praksi otežava pristup obrazovanju, što kasnije može voditi niže plaćenim poslovima i nesigurnim uvjetima rada.
Siromašni će, dodaje, preopterećeni brigama za preživljavanje, teže tražiti zaštitu svojih prava u raznim životnim situacijama, a često ni ne znaju koja prava imaju i kako se za njih izboriti, pa će pretrpjeti diskriminaciju, mobing, neće prijaviti neisplatu plaće i slično.
Sve to upućuje na činjenicu da siromaštvo nije samo tema za tijela iz područja socijalne skrbi, već i mnogih drugih, ističe pravobraniteljica. U aktualno savjetovanje o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi njezin Ured će se komentarima uključiti iz više razloga. (rtl)