Prvi minobacački napad u ogulinskom kraju bio je na Modruš 16. 6. 1991., bez većih oštećenja. U Ogulinu se 7. 7. 1991. osniva bataljun Zbora narodne garde „Klek“ Ogulin, sa 109 pripadnika pod zapovjedništvom kapetana Milana Poljaka. Tijekom ljeta 1991. učestale su provokacije srpskih ekstremista iz Plaškog. Minirani su željeznička pruga Oštarije – Split kraj Blata, tri stupa dalekovoda u smjeru Primorja, a učestali su napadi na prometnicu prema Otočcu, uz otimanje vozila i pljačku putnika.
Stalnim provokacijama pripadnika TO Plaški, martićevaca i Armije, bili su izloženi Saborčani od uspostave Policijske ispostave 4. 4. 1991. Činila su je 24 domaća djelatna policajaca povučena u Saborsko iz raznih PS-a diljem Hrvatske i 6-7 pričuvnih, a zapovjednici su slani iz PS Ogulin i periodično izmjenjivani. Među pristiglima bili su „prvi hrvatski redarstvenici” u čije je redove 5. 8. 1990. došao pun autobus Saborčana, odnosno blizu 5% od cjelokupnog hrvatskog stanovništva Saborskog. Saborsko je tako s udjelom manjim od 0,018% stanovnika Hrvatske imalo oko 2% prvih dobrovoljaca. Početkom ljeta, JNA uvodi redovite ophodnje transporterima kroz mjesto, pod izgovorom da želi doprinijeti miru.
Milicija SAO Krajine je 22. 7. 1991. izvela napad na Josipdol. Iz smjera Vojnovca i Plaškog izvršen je minobacački napad na policijsku postaju smještenu u hotelu te benzinsku postaju. Tog dana, u Sabaljskoj dragi između Josipdola i Vojnovca gine prvi branitelj ogulinskog kraja, pripadnik policije Ivica Cindrić „Piva” (r. 1967.). Napad su odbile postrojbe policije pod zapovjedništvom Jose Turkovića, te pripadnici ZNG-a „Klek” pod zapovjedništvom Mike Kolića. Plaščanski ratni bilten o napadu navodi: „Kod mupovaca je stanje krajnje uzbuđenosti i straha, pojavom uniformiranih pripadnika milicije Krajine koji su došli sa obuke iz Knina u plaščansku dolinu. Da stave do znanja da ovako ne žele i ne mogu živjeti, opkoljeni jakim snagama MUP-a, 22. 7. 1991. grupa diverzanata Jedinice za posebne namjene SAO Krajine izvodi upozoravajući napad prema Josipdolu.“ Srpski izvori navode da je u protunapadu hrvatskih snaga u Vojnovcu poginuo srpski borac, a jedan je ranjen. JNA je uspostavila tzv. tampon zonu između sukobljenih strana.
Promet prugom Oštarije – Knin potpuno je obustavljen od 24. 7. 1991. Istog dana je u Josipdolu sklopljeno primirje. Pregovorima su prisustvovali načelnik PU Karlovac Ivan Štajduhar, zapovjednik PS Ogulin Ante Ujević, predsjednik MZ Plaški Nikola Medaković, Milan Boca ispred Štaba TO Plaški i general-major JNA Trajče Krstevski. Tampon zona uskoro je prerasla u 27 km dugu crtu bojišnice od Kamenice do vrha Kapele. Primirje su već 2. 8. prekršili pobunjenici iz Plaškog otvaranjem minobacačke vatre na Josipdol. Izvedene su srpske akcije kod Kamenice i Tržića te napadi na Modruš i Josipdol u kolovozu 1991. U rujnu 1991. su Plaščani nezadovoljni zbog ograničenja u opskrbi gorivom, dostupnom samo za potrebe Teritorijalne obrane, te zbog nestašice prehrambenih proizvoda i krijumčarenja.
Zbog izolacije od ostatka „SAO Krajine“, za pobunjene Plaščane je od vitalne važnosti bilo zauzimanje Saborskog. Tiskovine Srba iz Plaškog postavljaju pitanje zašto već u srpnju osim Josipdola nije napadnuto Saborsko te ističu da je najvažnije bilo otvoriti komunikaciju prema Plitvicama, što znači „čišćenje Saborskog od ustaša“, te čvrsto povezivanje s „Krajinom“. Potom zaključuju da je „nakon Saborskog otvoren put prema zapadu, preko Ogulina, prema Drežnici, Gomirju i Srpskim Moravicama, jer neće valjda Plaški ostati zapadna granica Krajine“. (foto za naslovnicu: Zavičajni muzej Ogulin)
