Mediji su „Hirošimom hrvatskog rata” nazivali Oštarije, gdje je JNA digla u zrak jedno od najvećih skladišta oružja i streljiva u Hrvatskoj. Novi list 1992. piše da je sve posuto bezbrojnim eksplodiranim i neeksplodiranim minama i projektilima koje tužno opkoljuje bezbroj nekad ogromnih borova, danas pretvorenih u zloslutne tužne panjeve kojima je strahovita eksplozija 10 milijuna kg eksploziva odrezala debla i krošnje.
Vojno skladište Oštarije I imalo je 21 skladišnu zgradu s velikom količinom eksplozivnih sredstava. Skladište Oštarije II bilo je 500 m istočnije, sa značajnim količinama tehničkih sredstava i zaliha hrane.
Nakon zapovijedi o provođenju blokada vojarni JNA u Hrvatskoj, dragovoljci NZ MZ-a Oštarija i Josipdola u suradnji s pripadnicima MUP-a uspješno drže u blokadi pripadnike JNA i na svim prilaznim putevima postavljaju zapreke. U poluokruženju bile su Oštarije II, čiji je upravnik Slobodan Milošević odbio predaju. Tijek akcije odvijao se uz niske nalete Jugoslavenskog ratnog zrakoplovstva. Na Španjevom brdu poginuo je pripadnik „Tigrova” Zrinko Rendulić, kojemu je tri dana ranije 15. 9. 1991. kraj Okučana poginuo brat Siniša, također „Tigar”. Dolazi do pat-pozicije i višetjednih pregovora. Glavni pregovarač JNA bio je major Slobodan Milošević. Hrvatima je rečeno da će „sve da leti u vazduh” ako ne prestanu nadzirati vojarne i kretanje vojnika.
Ionako nepristupačan teren dodatno je miniran nekoliko stotina metara izvan žičane ograde, gdje su bile isturene promatračnice i straže. Zrakoplovstvo JNA je u više navrata raketiralo područje uz žičanu ogradu i Krpel. Složenosti situacije pridonosio je promet putničkih i teretnih vlakova u neposrednoj blizini skladišta.
Sabor RH je na zasjedanju 8. 10. 1991., uz odluku o raskidu svih državnopravnih veza s bivšom SFRJ, proglasio JNA agresorskom i okupatorskom vojskom, koja mora bez odlaganja napustiti vojarne na području RH.
Oštarije I pripadnici JNA dižu u zrak u nedjelju, 13. 10. 1991. Prvo su oko 9h zapalili vojarnu Oštarije II sa skladištima i opremom. Oštarije I minirano je na satni mehanizam i dignuto u zrak skladište po skladište u razmaku od 15-ak minuta. Eksplozije su počele u 9,15h i odjekivale do kasnog poslijepodneva. Ozlijeđena je jedna žena. Na području Oštarija bilo je većih oštećenja na kućama i zgradama. Na 6 km udaljeni Ogulin doletjelo je 10-ak granata i drugih projektila. Nisu eksplodirale, ali jedna je probila krov kuće.
Iz Oštarija II pobjeglo je 12 mladih vojnika JNA raznih nacionalnosti iz Srbije, BIH, Kosova i Makedonije. Mještani ih prihvaćaju i odvode do PI Josipdol. Zbrinuti su u Učeničkom domu Ogulin. Tvrdili su da nisu znali za aktivnosti nadređenih. Naveli su da srećom nije dignuto u zrak sve odjednom, jer u Oštarijama I ima 8000 tona municije, odnosno skoro dvije atomske bombe i u krugu od 80 km više ne bi bilo ničega. Tvrdili su da je nenajavljeni pokušaj dizanja Oštarija I u zrak bio i oko 20 dana ranije, ali su upaljači bili začepljeni. U Ogulinu je prihvaćen i dio ugroženog stanovništva. Mnogi Ogulinci su dan proveli u skloništima zbog snažnih eksplozija, a manje pojedinačne čule su se i idućeg dana. JNA je za njih okrivljavala gromove, a oficiri su se na vrijeme povukli na Krpel i helikopterom odletjeli na slunjski poligon.
Unatoč eksploziji, spašen je dio streljiva i ostalih vojnih sredstava te hrane i ostale ratne pričuve. Ostao je vrlo velik broj razasutih najrazličitijih neeksplodiranih ubojnih sredstava, a okolica vojarne i skladište su minirani. Ondje je došlo do pogibije jedne osobe 2014. i pirotehničara 2025., te trajne invalidnosti više ljudi. (foto za naslovnicu: Zavičajni muzej Ogulin)
