I pravo na osobnog asistetnta je ostvarilo upola manje osoba od planiranog
Iako je ministar socijalne politike Marin Piletić prognozirao da će pravo na uslugu osobne asistencije ostvariti oko 14.000 osoba, a iz Ureda pravobraniteljice za osobe s invaliditetom stizale su procjene o čak 30.000 korisnika, stvarnost je bitno drugačija.
Prema odgovoru koji je Piletić dostavio na zastupničko pitanje Martine Vlašić Iljkić (SDP), to je pravo doista ostvarilo tek 8065 osoba. Od toga, 4993 prava priznata su osobama kojima je zbog invaliditeta potreban osobni asistent. Narednih 1779 osoba ostvarilo je pravo na komunikacijskog posrednika, a njih 1293 na uslugu videćeg pratitelja.
Piletić i inače, čini se, ima problema sa stručnim procjenama: pri planiranju troškova inkluzivnog dodatka predvidio je za 2025. troškovnik od 572 milijuna eura. No troškovi su se do kraja godine popeli na gotovo dvostruko veći iznos – na čak milijardu eura.
Slično je i s osobnim asistentima: prema neobjašnjivo restriktivnim odredbama koje je propisao Zakon o osobnoj asistenciji, to je pravo ostvarilo gotovo upola manje osoba od planiranog.
Vlašić Iljkić postavila je Piletiću zastupničko pitanje o osobnoj asistenciji još u studenome prošle godine. Stoga je u upitu tražila i izmjene Zakona o osobnoj asistenciji, prije svega zbog nedovoljnog broja sati osobne asistencije koji je bio propisan (najveći broj sati – oko 11,5 sati dnevno – mogla je ostvariti samo potpuno nepokretna osoba koja živi sama) te diskriminirajuće odredbe prema kojoj osoba ne može dobiti asistenta ako joj roditelj ili drugi član obitelji ima status njegovatelja.
Odgovor je dobila tek 15. siječnja. U međuvremenu, Ustavni je sud ukinuo srž Zakona o osobnoj asistenciji, i to upravo u navedenim dijelovima. Podsjetimo, Ustavni je sud naložio da svaka osoba treba ostvariti pravo na onoliko sati osobne asistencije koliko joj je, s obzirom na stanje, potrebno za podmirenje životnih potreba te da okolnosti poput obiteljskog statusa ne smiju za to biti prepreka. (K. Turčin, jutarnji.hr)
