Aktualno OG sada Ogulin

Zavijanje čagljeva uznemiruje mještane

Posljednjih dana dio stanovnika Ogulina žali se na veći broj čagljeva, čije zavijanje i lajanje odjekuje kroz noć. Trenutno se to najviše odnosi na područje Bošta, odnosno između Bošta i groblja, pa do Pešćenice.

Iako njihovo glasanje u noćnim satima nije ugodno za čuti, za sada neka šteta nije zabilježena. O toj problematici raspitali smo se u kod naših lovaca iz LD Klek Ogulin koji nam pojašnjavaju:

“Svjesni smo problematike čagljeva u naseljenim mjestima oko grada Ogulina pa i u samom gradu. Nažalost, čagalj je invazivna vrsta divljači koja se  raširila zadnjih godina na području cijelog grada Ogulina. S obzirom da čagalj nema prirodnog neprijatelja, to je uzrokovalo brzo širenje populacije i dolazak u sama naselja. Članovi Lovačkog društva Klek Ogulin i Lovačkog društva Ogulin odstreljuju čagljeve u lovištima, ali lov u samim naseljima nije dopušten temeljem Zakona o lovstvu. Razumijemo strah mještana Ogulina zbog sve učestalijih noćnih glasanja čagljeva, ali želimo naglasiti da čagljevi nisu opasni za ljude već se skrivaju i bježe pred ljudima. Lovci će i dalje pojačano odstreljivati čagljeve te raditi na smanjenju njihovog broja,  iako je čagalj izrazito lukava životinja koja se kreće uglavnom noću

VIDEO – glasanje čagljeva na Boštu objavio je naš sugrađanin na svom Facebook profilu


Što je čagalj?

Čagalj je svejed i strvinar koji je najaktivniji navečer i u zoru
Iako je ranije čagalj bio zastupljen u lovištima Dalmacije, otoka i Primorja tijekom zadnjih petnaestak godina bilježi se rast brojnosti na površinama središnje Hrvatske, te na prostorima Slavonije.
U Hrvatskoj živi podvrsta čagalj životinje – zlatni čagalj. Uglavnom stvaraju poteškoće stanovnicima sela u zimskom razdoblju kada dolaze u sela u potrazi za hranom.

Čagalj je viši od lisice, korpulentniji je, može težiti čak do 15 kilograma. On je zato opasniji što se tiče napada na domaće životinje. Po lovištima najčešće napada lanad pa u onim lovištima gdje je njegova populacija velika nema prirodnog prirasta srneće divljači, on ga uništava. S druge strane, kontrolira populaciju glodavaca u poljoprivredi, to mu je čak 50 posto prehrane, ali u nedostatku te hrane napada sve ono što može savladati, od sitne divljači, pernate, fazana, zeca, do lanadi, ali pošto lovi najčešće u paru ili čak u čoporu, može savladati i prasce divlje svinje. Zbog toga radi dosta štete u lovištima te je jedna od nepoželjnih vrsta, osobito u kontinentalnom dijelu zemlje.