Riječ distimija je starogrčkog podrijetla, a sačinjena je od riječi dys što znači “loše” i thymia što označava “stanje uma”.
Depresija i distimija spadaju u poremećaje raspoloženja i često se znaju izjednačavati, no ipak postoje razlike između ova dva pojma.
Depresija je poremećaj raspoloženja i uključuje različite oblike, a dovodi do značajne promjene raspoloženja, mišljenja, volje i ponašanja. Ona utječe na način na koji jedete i spavate, razmišljate o stvarima i osjećate o sebi. To nije isto što i biti nesretan ili lošije raspoložen, a pogotovo nije znak slabosti, ili nešto što se može htjeti ili poželjeti. U svakom slučaju, posljedice depresije su velika psihološka patnja osobe, narušen obiteljski život i socijalno funkcioniranje, smanjena radna sposobnost i uopće kvaliteta života.
Za razliku od depresije distimija je blaži, ali dugotrajniji oblik depresije, koja obično ima manje ili manje ozbiljne simptome od depresije, ali kao što smo ranije spomenuli traje dulje. Također se naziva i perzistentni depresivni poremećaj. Distimija, koja se ponekad naziva i blaga, kronična depresija, manje je teška i ima manje simptoma od velikog depresivnog poremećaja.
Najjednostavije možemo reći da je distimija stanje „lošeg raspoloženja“ koje je prisutno duže vrijeme.
Uz distimiju, simptomi depresije mogu potrajati dulje vrijeme, često dvije godine, ili dulje.
Oni koji pate od distimije također mogu doživjeti razdoblja i velikog depresivnog poremećaja (ponekad se naziva “dvostruka depresija”). Važno je za istaknuti da distimija nije bezopasna i u nekim slučajevima može onesposobiti osobu u svakodnevnom funkcioniranju više i od velikog depresivnog poremećaja.
Za sada još ne postoji jasan uzrok ove vrste poremećaja raspoloženja. Stručnjaci za mentalno zdravlje pretpostavljaju da je mogući uzrok distimije kemijska neravnoteža u mozgu. Na pojavu distimije mogu utjecati socijalni, biološki ili psihološki čimbenici. Kronični stres i trauma također su povezani s ovim stanjem.
Ljudi koji pate od distimije često su nervozni, imaju nizak prag tolerancije na frustraciju, često razmišljaju o negativnim događajima/odlukama iz prošlosti. Kao rezultat takvog načina ponašanja i razmišljanja osobe s distimijom se često izoliraju od prijatelja, poznanika i obitelji. Osjećaju se bespomoćni da išta mogu učiniti da si pomognu (pesimizam).
Simptomi depresije i distimije su dosta slični, te je iz tog razloga prilikom dijagnosticiranja važno biti oprezan i potrebno je uzeti u obzir što je više moguće simptoma. Prema DSM-u (dijagnostički i statistički priručnik za mentalne poremećaje) da bi se postavila dijagnoza distimije simptomi poremećaja (najmanje dva od slijedećih simptoma) trebaju biti prisutni najmanje dvije godine: smanjen ili pojačan apetit, insomnija ili hipersomnija, gubitak energije i osjećaj umora, samopotcjenjivanje, teškoće koncentracije ili poteškoće u donošenju odluke i osjećaj beznadnosti.
Ranije u članku smo pisali da nije neuobičajeno da osoba s distimijom u isto vrijeme doživi i epizodu velikog depresivnog poremećaja (tzv. dvostruka depresija). Iz tog razloga važno je što prije potražiti stručnu pomoć jer na taj način najlakše i najučinkovitije si možemo pomoći. Stigma i diskriminacija koje prate psihičke poremećaje i poteškoće, uključujući distimiju, dovode do kasnijeg prepoznavanja problema i odgađanja traženja pomoći, zbog čega liječenje traje dulje, a može doći i do težih posljedica kao što je samoubojstvo. Distimija može pogoditi svakog od nas, to nije znak slabosti niti se radi o tome da osoba ima slab karakter. Ona je izlječiva: razgovorom s psihologom/psihoterapeutom, uzimanjem antidepresivnih lijekova ili kombinacijom obaju. Najvažnije je prije nego što uzme maha javiti se za pomoć stručnim osobama.
Piše dipl. psiholog Ivan Sušanj (foto:pixabay)
