Kolumne Pogled sa strane S vama kroz svaki dan

Mostovi povezuju

Konačno je ovaj narod blagostanja dočekao da se poveže suverenitet Crvene i Bijele Hrvatske. Što drugim riječima znači da se uskoro ima graditi Pelješki most. Prema nekim zapisima on nas je do sada koštao oko 250 milijuna kuna od čega je zapravo korisnih oko 50 milijuna za radove na obalama, kao pristupne ceste budućem unikatnom mostu. Ovih preostalih 200 milijuna smo, na nama svojstveni način, potrošili na odštetu poznatim hrvatskim graditeljskim firmama zato što nisu radili. Ovo: „Na nama svojstveni način“ je poznati obrazac prema kojemu HDZ plaća radove svojih tajkuna po višestrukim cijenama (farbanje tunela, recimo) do plaćanja vrhunskih domoljubnih pjevača samo zato da ne pjevaju u bilo kojoj predizbornj kampanji (Thompson, recimo). To se pokazalo korisnim za HDZ, ali poraznim za SDP. Naime, onih 200 milijuna odštete graditeljima mosta za nerad stvorile su HDZ-ove vlade, ali ih je platila Milanovićeva. Važno je da to nije otišlo u Beč, Peštu, Beograd, sve je to ostalo u Hrvatskoj, a platio je narod, zna se. Zato se i borio.
Svu tu gungulu oko Pelješkog mosta i uzaludnih troškova treba zahvaliti jednom velikom Hrvatu koji je vazda projektirao i radio za svoju korist, za suverenitet Hrvatske, a na blagostanje svoga naroda. Zato je najprije, još neke 1992. godine, počeo projektirati autocestu Karlovac-Dubrovink kopnenim putem preko Bosne i Hercegovine, to jest Herceg-Bosne, a kada to nije išlo, odlučio je Dubrovačku republiku s maticom Hrvatskom spojiti čuvenim Pelješkim mostom. Izradio je osnovni projekt kojega je mijenjao toliko puta da je do smrti mogao naplaćivati njegove izmjene i dopune. Premda je bio svjestan da se taj most neće nikada izgraditi jer za njega nema potrebe. Komadić dijela susjedne Bosne i Hercegovine u Neumu može se riješiti s komadićem papira na kojem će biti ispisan ugovor o korištenja prolaza kroz Neum. I mirna Bosna. A sutra kada BiH bude u Europskoj uniji, granice se i tako brišu. Struka je to odavna uzela u obzir, ali politika već dvadeset godina dodaje tû glupost na glupost svojeg biračkog tijela.
Taj veliki Hrvat, domoljub, graditelj i političar bio je Jure Radić koji je dao svoj obol i ogulinskoj prometnici za Prapuće projektirajući na mjestu nekadašnjeg Plavog mosta armirano betonski lučni Đulin most koji je 50 cm uži od, već postojeće širine, ulice Nova cesta. Ne može se reći da most nije ukras grada, ali se na njemu ne mogu mimoići dva šlepera. Osim toga taj se isti Radić narugao svom profesoru s katedre masivnih mostova, Krunoslavu Tonkoviću, organizirajući postavljanje profesorove biste uz pristup Đulinom mostu. Krunoslav Tonković, kao Ogulinac, izradio jest idejni projekt mosta na istom mjestu dvadesetak godina ranije. No, on je projektirao razuporni most, a Radić je zaradio projektirajući lučni. Ni tu nije mogao biti čovjek. A pored velikog Hrvata, bio je i veliki vjernik. Ovo naglašavam stoga što su najveći Hrvati, domoljubi i vjernici osmislili načine kako opljačkati svoj narod i nacionalno blago, a da bude pokriveno kratkotrajnim zakonima, a danas korupcijskom mrežom svih institucija koje bi morale biti oslonac pravne države.
Ako mi ponovno netko spomene da o mrtvima treba govoriti samo najbolje i da je Jure Radić učinio nešto za ovaj narod, podsjetit ću ih da bih morao sve dobro govoriti i o Anti Paveliću, Juri Francetiću, Rafaelu Bobanu, Mili Budaku, Franji Tuđmanu, …
A zašto sam se sjetio pisati o tom nesretnom mostu? Iz razloga što se ponovno želi skrenuti interes ljudi sa sveukupnih reformi koje su bile obećavane od vladajuće koalicije, ili kako se to već zove, a nisu bile uspješne. Ne samo što većina reformi nije ni počela, već i ova financijska otišla je na stranu poduzetnika i ljudi s većim i velikim primanjima kojima se plaće povećavaju za 1, 2 ili 3 tisuće kuna, a radničkoj klasi povećanje potrošačke moći za 35 kuna.
I da prije lokalnih izbora narod zaboravi nemoć ovakvih lokalnih vlasti kakva je ogulinska koja, ne samo u ove četiri godine, već u ovih dvadeset godina nije za Ogulin učinila ništa korisno. Od HOC-a Bjelolasice, retencije rijeke Dobre, Zone sumraka, do prometnica, kanalizacije, plinofikacije.
(Stavovi izneseni u autorskim kolumnama i komentarima, ne odražavaju stavove uredništva, već su to osobni stavovi autora pojedine kolumne i komentara.)