– Na kraju čitavog postupka, kad je sve gotovo, dobijemo studiju izvodljivosti koja je kompilacija podataka sa zadaćom da potvrde naše prethodne zaključke. Tako se ne radi ni jedan posao. Kad kupujete veš mašinu doma, ne kupujete tako. Najprije odlučite je l’ vam treba za 3,5,7, ili 15 kg veša, vidite koliko imate novca, onda odlučite hoćete ju na kredit ili kako i koliko će vam trebati. Ovdje su najprije kupili veš mašinu, a onda rekli idemo napraviti studiju kako nam se ta veš mašina isplati, izjavio je na današnjoj tiskovnoj konferenciji Nikola Vuljanić iz Građanske inicijative Karlovac, osvrćući se na studiju isplativosti za Centar za gospodarenje otpadom Babina gora.
Napravljena je, po riječima tajnika GIK-a Žarka Kotura, nakon pet godina i plaćena astronomskih tri milijuna kuna, odnosno, 2,450.000 bez PDV-a.
Dodao je kako je 2011. bilo predviđeno na Babinoj gori kapaciteta za 100.000 tona otpada, “što tri županije ne mogu godišnje proizvesti”, pa je to mijenjano, sada je 48.000 tona.
– Studija više nije pravno valjana jer se mijenjala količina otpada, tehnologija obrade otpada, čak i lokacija gdje će se odlagati neprerađeni otpad, izmještena je 700 m dalje, u drugu dolinu. I to nikoga ne zamara. Sami sebi potpisuju, odlučuju, kad se netko pobuni – metnu ga na crnu listu i to je to. Nema veze, ovo je dobra šansa za dokumentarni film koji radimo pa će danas-sutra naša djeca znati tko ih je otrovao. Da ne ispadne da smo mi, točno će se znati imenom i prezimenom tko je što potpisao i tko je što odlučio, rekao je Kotur.
Bivši ministar zaštite okoliša Slaven Dobrović napomenuo je kako u Hrvatskoj postoje dvije svijetle točke gospodarenja otpadom, Krk i Prelog, koji su već postigli ono na što se Hrvatska obvezala do 2020. godine: 50 posto recikliranja otpada. Suprotan je primjer Marišćine, koji je, po njegovim rijiečima, konceptualna pogreška i tehnološka neuspješnost jer tamo se, u stvari, samo čini šteta.
– Centar Babina gora daleko je sličniji Marišćini, ne ide za tim da jača kapacitete sustavnog gospodarenja otpadom ovog čitavog kraja i postizanje 50 posto recikliranja nego nešto drugo. Prioritet i prednost danas imaju sustavi koji omogućavaju pretvorbu otpada u sirovinu, govori se o kružnoj ekonomiji gdje se otpad ne smije se gledati kao problem, nego prilika za podizanje stupnja održivosti društava, zatvarajući krug od otpada, u koliko god je moguće, upotrebljive predmete ili sirovine za kružno gospodarstvo. Tek ostatak se treba obraditi na način da manje šteti. I kada se u tom svijetlu pogleda ova feasibility studija ne možemo biti zadovoljni, na žalost, ona ide u smjeru stvaranja šteta za čitavi kraj. Formalno sadrži sve elemente, ali ako je opcijska analiza bila nužan preduvjet, ona definitivno sustav odvojenog prikupljanja, koji bi bio razgranat i kvalitetno organiziran po svim gradovima i općinama nije uzela u obzir. I naprosto imamo 30.000 tona koje će se dovoziti na mjesto koje je prilično problematično izabrano – pitanje kriterija izbora se može detaljno analizirati – postoji niz problema koje se naziru. Ako želimo vidjeti stvarnost kako treba, znamo za Marišćinu, onda bismo morali biti osjetljivi na ta pitanja danas. U ime djece koja će ostati u ovom kraju, koja će živjeti s tim centrom i trpjeti štete od tog centra, kazao je Dobrović.
Naveo je da će Centar na Babinoj gori, vrijedan 54 milijuna eura, biti “samo pretovarna stanica, najobičniji pogon za pretovar smeća jer pomiješani otpad je smeće”. Ogroman je to novac, a ogroman je i onaj koji će se izdvojiti za pretovarnu stanicu u Slunju.
– Gdje otpada ima 850 tona godišnje, a koštat će 1,050.000 eura, gotovo 8 milijuna kuna. Za tako mali broj, tako lijep gradić, koji ima ogromne kapacitete ekološke, turističke, odgovorno tvrdim kao osoba, koja je uspostavljala ekološke sustave, da se za taj novac u Slunju može uspostaviti zero waste. To nije utopijska ideja kao što neki znaju govoriti, to je opredjeljenje Europe za uspostavu održivog razvoja i jačanje kapaciteta za pretvorbu otpada u sirovinu. U Slunju se za taj novac može uspostaviti sustav koji u 2 godine – sortirnica, kompostiranje, centar za ponovnu uporabu – može gotovo 80 posto nastalog otpada konvertirati u oblike i trošiti loklano kompost, a sirovine se spakiraju i odveze. Ovako oni misle za 8 milijuna kuna napraviti jedan uređaj koji će pretovarati smeće, voziti ga u CGO i samo obrada, taj pretovar, vrijedi 84 eura po toni, operativno, rekao je Dobrović.
Još se k tome, dodaje, mora dodati obrada u Babinoj gori pa se Dobrović pita tko tomože plaćati?
– Taj sustav, iako je prošao sve tzv. testove održivosti po nominalnoj tehnologiji, dakle, oni su zadovoljni, i Jaspers, koji već godinama pomaže Hrvatsku u trošenju novaca, koji je potpisao i za Marišćinu sve papire, koji nema problema s tim, uostalom, ne vodi on politiku, vodi je ministar i ova politika je kriva. Nema druge ocjene, nego da gospodarenje otpadom i dalje vodi jedna klijentelistička sprega lokalnih političara, konzultanata, projektanata koji onda plasiraju ovakva rješenja kao dobra, ispravna, troše novac, a stvaraju veliku štetu Hrvatskoj i smanjuju izglede za jednu zdravu budućnost cijelom kraju, zaključio je Dobrović. (KAportal.hr)