Naša Ogulinka Jasna Grubješić, od nedavno kolumnistica OGportala, autorica je knjige “Svi smo mi azilanti”.
„Kao i svaki dobar roman, ovo je roman o poimanju života, a vrijednosti do kojih je autorici stalo nisu osobito cijenjene u svijetu koji nas okružuje: njezine su vrijednosti solidarnost, altruizam, prijateljstvo, hrabrost i otvorenost, a ne stvari kojima se danas mjeri bogatstvo. Stoga je dobro da ovaj roman čitaju djeca, i samo zato ovo je dječji roman. Po svemu drugome namijenjen je odraslim čitateljima, između ostalog i zato da bi drukčije odgajali svoju djecu, kaže o knjizi Ivica Đikić.
Kad predlaže prijateljima da pročitaju neku knjigu, autorica knjige “Svi smo mi azilanti” Jasna Grubješić, voli reći kako je u svakoj knjizi zrno mudrosti, a u pravoj i nešto jako, jako dobro. O svojoj autorskoj mudrosti ne bi, rekla je, ali sigurna je da u knjizi “Svi smo mi azilanti” doista ima nešto dobro. Nešto korisno za djecu i za odrasle. Nešto što je moralo biti ispričano – o bezuvjetnoj ljubavi s jedne, te o začuđujućem nemaru i grubosti, s druge strane. Uz to autorica kaže:
„Cilj knjige “Svi smo mi azilanti jest” – u djece i odraslih probuditi suosjećanje prema najboljem čovjekovu prijatelju. Uvjerena sam da dijete u kojem priče o psećim sudbinama probude sućut neće nikad zlostavljati životinje, a niti kolegu/kolegicu iz školske klupe. Jednom probuđeno suosjećanje neće mu dopustiti da ikad ikoga zlostavlja, iako je možda osobnom sudbinom zlostavljanog djeteta zapravo bilo usmjereno u tom pravcu. Neće to dopustiti snažna empatija koja mu se zauvijek nastani u duši kad – najbolje u društvu s roditeljima – spozna sve duboke nepravde kojima su izloženi psi i druge životinje. A možda će, danas-sutra, tome pripomoći i treperenje srca koje će osjetiti ako bar jednom u naručje primi napušteno biće kojem može pomoći. Stvora koji ga nikad neće ismijavati ni osuđivati već mu samo uzvratiti ljubavlju i vjernošću. Knjiga je ujedno odgovor na upite koje sam godinama slušala a koji su mi bili neobični baš kao što je drugima neobična moja predanost zaštiti životinja. Pitaju ljudi zašto toliko vremena i energije trošim na „te pse i mačke“, a ja se oduvijek silno trudim objasniti što osjećam i zašto činim to što činim. Ovaj roman, koji je ujedno i zbirka (istinitih) priča cjelovit je odgovor na to pitanje i duboko sam uvjerena da će i oni koji su s tim u vezi imali najviše primjedbi, ako pročitaju ovu knjigu, shvatiti što osjećamo ja i mnogi drugi ljudi koji svim srcem pomažemo svijetu životinja, osvjetljavajući obraz naše vlastite, ljudske, vrste. Ljudi su davno pripitomili mnoge životinje pa i pse, a sada je došlo vrijeme da uz pomoć pasa, a i promjene ukupnog odnosa prema životinjama, i mi sami sebe pripitomimo. Ako vam se ova misao čini uvredljivom po ljude, zapitajte se bi li pripitomljeni ljudi ikad ratovali. Zašto sam knjigu objavila tek u starijoj dobi iako sam od rane mladosti na istom zadatku spašavanja životinja – pasa, mačaka, češljugara, grlica, golubova, vrana, gavrana? Pa zato što sam osjetila da napokon imam u srcu, a i na papiru, ono nešto o čemu znam gotovo sve i što moram prenijeti drugima te da mi to daje za pravo da napokon jedan svoj tekst ponudim izdavaču (VBZ-u). Da tako postupim u mlađoj dobi priječilo me uvjerenje kako nemam dovoljno životnog iskustva da bih drugima popovala o životu. A o odnosu ljudi prema psima i drugim životinjama naprosto – ne mogu a da ne popujem. Priča moje kujice Bucke morala je biti ispričana. Moji prijatelji iz životinjskog svijeta koje sam pronalazila po zagrebačkim i ogulinskim ulicama, odbačene u šumama, po grmovima i kantama za smeće, ponekad u veoma teškom stanju, trebali su svog zastupnika.“
A evo i što su o knjizi napisali recenzenti:
„Jasna Grubješić pripovijeda tečno i toplo, pametno i sigurno, diskretno duhovito i razorno britko, ona vas neprimjetno uvuče u svoj „pseći“ svijet i izaziva emocije u rasponu od smijeha do suza, i što je najvažnije, natjera vas da, nakon što završite čitanje, još dugo razmišljate o smislu života kakav vodite.“ -Ivica Đikić, pisac i novinar.
„U knjizi živi jedan jedinstveni svijet u kojem su nekako svi ravnopravni i svi se razumiju, pri čemu gotovo uvijek psi bolje razumiju ljude, nego ljudi pse. Knjiga je sjajna za djecu, ali i za svakog odraslog koji još ima dovoljno mašte da se može uživjeti u psa i slušati njegove doživljaje i poruke. Zasigurno je najljepša kad je čitaju i roditelji i djeca, pa tada o njoj svakodnevno i razgovaraju. Svima je toplo preporučam, uz napomenu da ovu knjigu ne treba čitati “brzinski”, već polako, najbolje svakog dana po jedno poglavlje, kako biste što je duže moguće mogli ostati u svijetu o kojem govori.“ -Mirjana Krizmanić, psihologinja.
„Čini mi se da odavno nisam sreo ovakvu knjigu, ovako kvalitetan otisak ljudskog srca na papiru. Činite da opet vjerujem kako je čovjek misleće biće. Jer što od svijeta i možemo očekivati, kakvu budućnost za njega, ako se na ovakav način odnosimo prema drugim bićima, prema psima između ostalih”- Borivoje Adašević, pisac.
Ako još niste, a želite pročitati knjigu, možete je posuditi u Gradskoj knjižnici i čitaonici, ili kupiti u knjižari. Savršen poklon za predstojeće blagdane!
